Svečanu misu ispred župne crkve Gospe Karmelske predslavio je o. Jeronim Marin, OSB, prior benediktinskog samostana na Ćokovcu i opat predsjednik Slavenske benediktinske kongregacije sv. Vojtjeha Adalberta.

„Ako je Bog svoga Sina povjerio Majci, što stoji na putu da mi sve što imamo u svom srcu i svom životu, predamo Mariji – bez sumnje i bez straha? Bog je to učinio! Možemo i mi. Nemojmo imati pred Marijom nikakve zadrške, nemojmo sebi postavljati granice i misliti da tražimo previše“, potaknuo je o. Marin.

Promatrajući primjer što ga nam Bog Stvoritelj daje u svom odnosu prema jednoj ženi, Mariji, kojoj je povjerio svoga božanskog Sina, „mogli bismo otići korak dalje, pa i mi predati, povjeriti drugima mnogo toga u našem životu. Često nemamo vremena za stati, za molitvu, za trenutak tišine u kojoj promatramo svoj život, svoje bližnje, jer moramo učiniti sve sami. Ako mi ne stavimo ruku na to mjesto, to neće biti dobro. I ne mogu to drugi tako dobro napraviti, kao mi“, opisao je propovjednik kako su ljudi skloni razmišljati i postupati.

„Gledajte nas Crkvu, gledajte nas svećenike. Nama je Isus povjerio sebe da ga donesemo vama. Isus u tako krhkim posudama dolazi k vama. To nam treba biti škola da ne tražimo savršenstvo u svom životu i da sve mora ispasti tip-top. Mnogo više predstavlja kad uključimo ljude, kad im povjerimo da nešto učine, kad podijelimo s njima svoju stvarnost. To što smo zajedno nešto učinili, vrijedi mnogo više nego da smo to napravili mi sami, savršeno“, poručio je.

Opat je govorio i o Marijinoj šutnji stvaranja i slave na Karmelu, o radosnoj Mariji koja iz te šutnje odlazi ususret svojoj rođakinji i s njom dijeli sreću svoje sudbine te o Mariji u žalosnim otajstvima njenog života.

„Marija se uspela na još jedno brdo, najveće i najviše brdo u Marijinom životu. To je brdo Kalvarija, Golgota – mjesto na kojem je razapet njen Sin. Sve što evanđelja imaju reći za Mariju u tom trenutku stane u riječi: ‚Marija stajaše uz križ‘. U riječi ‚stajaše uz križ‘ stane sve što bismo mogli, htjeli ili trebali reći o Mariji pod križem.

Jer Marija ne odlazi, ne bježi! Ona stoji licem u lice s boli svoga Sina, s njegovom patnjom. Marija se ne ruši pod tom boli, ona stoji! Sve što želimo reći o Marijinoj hrabrosti, snazi, ljubavi te žene stoji u tom trenutku i u riječima – stoji uz križ!

I tu možemo učiti od Marije – tu šutnju Golgote! Stajati uz druge, biti uz njih kad je teško i kad smo bespomoćni; kad se riječi čine promašene, suvišne i možda nepotrebne. Jednostavno, biti uz ljude koji trpe, a koji više od toga i ne trebaju, nego da smo uz njih. I to im je najdragocjenije što im možemo dati – našu ruku koja ih drži za njihovu ruku. Ništa više od toga“, poručio je propovjednik.

Na svim tim brdima, Marija dijeli s ljudima njihova otajstva – slavna, radosna i žalosna. „Ali, ako nam je teško tijekom tjedna ili dana naći vrijeme, pa s Marijom po zrncima krunice prolaziti njenim i našim otajstvima, radosnim, žalosnim i slavnim, onda barem recimo onu najljepšu Marijinu molitvu: ‚Neka mi bude. – Neka mi bude život koji Bog želi za mene‘“, potaknuo je opat Marin.

Nakon mise predvodio je svečanu procesiju kroz mjesto Turanj s kipom Gospe Karmelske.