„Okupili smo se ovdje kako bismo se poklonili žrtvama velikosrpske agresije u Kostrićima, najtužnijem selu u Hrvatskoj, koje je u cijelosti likvidirano – od najmanjeg do najstarijeg stanovnika. Ubijeni su samo zato što su bili Hrvati, zato što su živjeli u svojim domovima i zato što su željeli mir. Taj je zločin bio hladnokrvno, sustavno i monstruozno djelo onih koji su u ime mržnje izbrisali cijelo jedno selo“, rekla je Marijana Petir.

Dodala je kako je došla u Kostriće, Meminsku, Majur i Stubalj ne samo zbog sjećanja, nego i zbog odgovornosti — odgovornosti da govorimo istinu, da čuvamo uspomenu na žrtve i da jasno osudimo agresiju koja je dovela do ovakve tragedije. „Zločin ima ime. Agresija ima naziv. A počinitelji moraju snositi odgovornost, no 24 zločinca koji su pobili cijelo selo do danas nisu osuđeni“, istaknula je Petir.

Podsjetila je da Hrvatska još uvijek traga za 1740 svojih nestalih osoba iz Domovinskog rata te naglasila da je velikosrpska ideologija, koja je pokrenula rat, razaranja i etničko čišćenje, ostavila iza sebe tisuće žrtava, a Kostrići su jedno od njezinih najpotresnijih svjedočanstava.

„Kostrići nisu samo mjesto tragedije. Oni su opomena — da se zlo nikada ne smije umanjiti, prešutjeti ili zaboraviti. I istodobno su mjesto nade — da je moguće izgraditi društvo u kojem je mir vrhunska vrijednost, a ljudsko dostojanstvo neprikosnoveno“, zaključila je Petir.

Načelnica Općine Majur Klementina Karanović rekla je kako se 15. studenoga svake godine obilježava Dan sjećanja na 54 žrtve iz Majura, Stublja, Graboštana i Kostrića te četiri žrtve iz prijedorskog sela Čarakova koje su ubijene u mjestu Meminska.

„Prije točno 34 godine, na današnji dan, dogodio se jedan od najstrašnijih zločina u Domovinskom ratu. U Stublju je ubijeno pet osoba, a u Kostrićima petnaest — odnosno svi stanovnici sela. Na današnji dan u ovoj je dolini počinjen genocid“, rekla je načelnica Karanović.

Podsjetila je da i Jakša Raguž u knjizi Kostrići – najtužnije selo u Hrvatskoj ističe da je „riječ o zločinu genocida koji je zbog svoje težine – likvidacije cjelokupnog stanovništva jednoga naselja – gotovo bez premca u sličnim zločinima što ih je agresorska strana počinila nad hrvatskim, tj. nesrpskim stanovništvom u vrijeme Domovinskog rata“.

Karanović je naglasila kako se još uvijek više od 20 osoba vodi kao nestalo te da su ove godine pokrenute aktivnosti od strane Republike Hrvatske i Ministarstva hrvatskih branitelja kako bi se potraga za nestalima u Kostrićima nastavila.

„Živimo u vremenu kad se u svijetu vode brojni sukobi. Upravo zato trebamo još više cijeniti žrtvu Kostrića i sve žrtve Domovinskog rata, jer živimo u miru i na tome trebamo biti zahvalni dragom Bogu. No 15. studeni 1991. godine i Kostrići nam trebaju biti podsjetnik da je Hrvatska platila veliku cijenu mira te da svojim radom, ponašanjem, svakodnevnim aktivnostima i molitvom trebamo taj mir živjeti, kao i slobodu koju imamo, i biti zahvalni što živimo na svojim stoljetnim ognjištima“, poručila je načelnica.

U Hrvatskoj je tijekom Domovinskog rata ubijeno 402 djece, među njima i dječaci Darijo i Tomislav Jurić iz Majura, stari pet i dvije godine, koji su ubijeni u Kostrićima. „Plan je Općine da na mjestu gdje su živjeli, na kući pokraj nogometnog igrališta, postavi ploču obitelji Jurić – Dariju i Tomislavu – kako bi djeca koja se danas igraju pokraj njihove kuće bila svjesna da mnoga djeca nisu imala sretno djetinjstvo te da budemo zahvalni na onome što imamo – na miru“, zaključila je Karanović.