Uz to što je i osobno posvjedočio što na karizmatskim slavljima znači „moliti u jezicima“, rasvijetlio je i postoji li svojevrsni antagonizam između Crkve kao institucije i karizmatskih pokreta. Njegovo je stajalište da „karizmatska obnova postoji da bi bila milost za cijelu Katoličku Crkvu“. U suprotnom, smatra on, nema razloga postojati. „Ne želimo graditi drukčiju Crkvu; dosta je bilo toga, previše je povijesnih dijeljenja. Sada Duh pokušava graditi u suprotnom smjeru. Ne prema podjelama, nego prema jedinstvu u različitosti.“

Nije krio ni sljedeće: „Događa se da neki karizmatici napuštaju Katoličku Crkvu jer nisu u potpunosti formirani. Stoga trebamo instituciju, trebamo više formacije jer biti karizmatik ne znači da smo sve razumjeli, a institucije nam trebaju pomoći da rastemo. Jer, iako smo dirnuti Duhom, trebamo mudrost i povijest Katoličke Crkve budući da nismo nešto drukčije od Crkve.“