„Osam stoljeća štovanja Gospe od Anđela i prvoga franjevačkog samostana u Trogiru“ III.

Osvijetlio je slavnu povijest liturgijske procesije, prema najstarijim izvorima, od Tractatus de Indulgentia S. Mariae de Portiuncola (Francesco Bartoli), Pisma fra Gerarda Oddone za (dobivanje) porcijunkulski oprost, Knjige događanja samostana sv. Lucije u Folignu, Collis Paradisi Amoenitas (Francesco M. Angeli), Reda procesije za otvaranje Asiškog oprosta (1594.), Svetog hodočašća slavnim svetištima Loreto, Assisi i ostalima… i značaj „pokorničke procesije“ koja je počinje uoči svetkovine Marije Anđeoske, 1. kolovoza, koja je bila poveznica bazilike ad corpus sv. Franje i bazilike marijanskog svetišta sv. Marije Anđeoske. Slavljenjem Prvog časa u klaustru samostana sv. Franje započinjala je pokornička procesija, do Svete Marije Anđeoske, koja je bogatom liturgijom pripremala hodočasnike, pokornike, za dobivanje porcijunkulskog oprosta, od nje je ostao samo tračak liturgije koji svjedoči o toj davnoj procesiji. Iznosi i događaje povezane s odnosima franjevačke braće Svetog samostana u Asizu i samostana Marije Anđeoske.

„Blažena Djevica Marija u životu i spisima sv. Franje Asiškoga (1182. -1226.)“ bilo je izlaganje don Mladena Parlova, u kojem je istaknuo da se sv. Franju ubraja među najveće svece Katoličke Crkve; njegov utjecaj na suvremenike i sljedeće naraštaje traje do danas. U središtu njegova duhovnog života lik je siromašnog Krista i njegove Majke, prema kojoj Franjo gaji duboku ljubav i pobožnost koju izražava u svojim spisima, posebno u „Pozdravu Blaženoj Djevici Mariji“ te u antifoni „Sveta Djevice Marijo“. Istražuje i značenje crkve Svete Marije Anđeoske za Franju i Franjevački red te značenje izraza „zaručnica Duha Svetoga“ kojim je Franjo izrazio odnos Blažene Djevice Marije i Duha Svetoga, te na kraju istražuje odnos Marije i Crkve, budući da za taj odnos Franjo rabi zanimljiv izričaj, kaže kako je Marija Djevica koja je postala Crkvom.

„Dolazak franjevaca u Dalmaciju“ bilo je izlaganje fra Željka Tolića, u kojem je istaknuo da se utemeljitelj Franjevačkog reda Franjo Asiški godine 1212. uputio lađom iz Ancone u Siriju, gdje su se kršćani i (muslimanski) Saraceni borili jedni protiv drugih. Lađa je zbog jakih vjetrova prispjela u hrvatske krajeve, Dalmaciju, gdje se on zadržao a potom se vratio u Italiju. Koji je to grad bio, nepoznanica je, ističu se tri predaje: zadarska, splitska i dubrovačka. Mjesto Franjina boravka u našim krajevima možda će ostati tajna, ali za njegove sljedbenike, fratres minores – franjevce, koji, još za njegova života, osnivaju samostane, najprije u priobalju, te u kontinentalnom dijelu Hrvatske i, naposljetku, u Bosni. Kojom snagom su se franjevci širili po Dalmaciji i Istri, svjedoče brojni samostani. Nakon Generalnog kapitula 1239. u Asizu, svi franjevački samostani u priobalju u sastavu su Provincia Sclavoniae: od Trsta do Drača u Albaniji, s četiri kustodije, Dubrovačka, Splitska ili Zadarska, Rapska i Istarska, obuhvaćajući 30 samostana, a samo 13 godina nakon Franjine smrti. Brzom razvoju Franjevačkog reda u našim krajevima, vjerojatno pogoduju društveno-političke okolnosti, blizina dviju jadranskih obala, trgovina, lakoća sporazumijevanja, franjevačka karizma i poslanje…

Izlaganje Irene Benyovsky Latin (izočna) pročitano je, a u svom radu „Smještaj prvih franjevaca na trogirskom području“, donosi podatke, od prvog samostana van grada, kupnje zemljišta za samostan u Prigrađu 1264., selidbe na obalu 1272. do rušenja 1315. te privremenog smještaja u benediktinskom samostanu u gradu, do stalnog smještaja trogirskih franjevaca u prvim desetljećima 15. stoljeća izgradnjom samostana na Čiovu.

Zatim je fra Petar Lubina (Hrvatski mariološki institut, Zagreb) u izlaganju „Štovanje Gospe od Anđela u južnoj Hrvatskoj“ predstavio crkve i kapele u južnoj Hrvatskoj posvećene Gospi od Anđela te oblike i pučke pobožnosti koju povezuje s porcijunkulskim oprostom, koji pridonosi njezinu širenju pobožnosti među vjernicima u južnoj Hrvatskoj, o franjevačkim korijenima blagdana Gospe od Anđela i njegova nastanka te utvrđenja među Manjom braćom sv. Franje Asiškog.

„Franjevci konventualci u Trogiru- tragom provincijske građe od 1559. do 1827. godine“ fra Ljudevit Anton Maračić (Samostan Sv. Duha, Sveti Duh, Zagreb), služeći se arhivskom građom iz trogirskih gradskih i crkvenih izvora, i nedavnim sređivanjem Provincijskoga povijesnog arhiva matične Provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca u Zagrebu i njegovu proučavanju donosi izvješćima provincijalovih vizitacija trogirskih fratara, koja svjedoče nazočnosti franjevaca konventualaca tragom arhivskih izvora Provincijskog arhiva (1559. – 1827.) jer ističu nepoznate činjenice prisezanja, sporenja i osporavanja njihove nazočnosti od strane mjesnih biskupa u Trogiru i opservantskih franjevaca na Dridu.

Govoreći o „Posjedima franjevačkih samostana na području Trogira u starom austrijskom katastru“, Fani Celio Cega (Muzej grada Trogira), ističe kako francuska vlast početkom 19. stoljeća, ni austrijska uprava, nije sklona samostanima. Zbog poreza, Austrija je 1831. izradila Upisnik zemalja i kuća i za Trogir, koji su za francuske uprave proglašeni državnim vlasništvom. Franjevci sv. Ante na Čiovu u posjedu su crkve i samostana na Dridu te nekoliko nekretnina, brojne zemlje na različitim mjestima (Balan, Kobijak…) na Čiovu, od vrtova i voćnjaka, oranica na kojima uzgajaju različite kulture, vinograda, maslinika, pašnjaka, šuma, i na širem području, na Krban. Prema Katastru Samostan u 19. st. ima brojne posjede. Ruševna crkva Sv. Franje na kopnenom dijelu s pripadajućim zemljištem, s ondašnjim grobljem, u Katastru je vlasništvo Grada Trogira.

U predavanju „Matrikula bratovštine Blaxene Gospe van mirih grada Troghirschoga (Gospe od Anđela)“ Danka Radić raščlanjuje Statut u odnosu na Statute ostalih trogirskih bratovština kao i pregled bilješki i prijepisa isprava koje slijede u koži ukoričenoj knjizi Statuta te bratovštine. Donosi popise članova bratovštine (posebno se raščlanjuje ustrojstvo bratovštine i socijalnokaritativna briga za njezine članove) te utjecaj bratovštine na društveni i kulturni život grada Trogira. Statut bratovština unosi inačice pravila i jezičnog sadržaja, i bit će zanimljiv lingvističkim istraživanjima.

Nakon rasprave sudionici su imali prigodu razgledati novoizgrađenu crkvu i pastoralni centar s vrtićom Sveti Ivan Pavao II. u Trogiru – Brigi.