Bogoslužju su pribivali malobrojni pravoslavni i katolici pridržavajući se propisanih mjera zbog pandemijskih okolnosti te su stoga izostali i predstavnici Crkava i crkvenih zajednica, no paroh Đuranović poslije bogoslužja je srdačno pozdravio vjerničku skupinu odanu ekumenskim vrijednostima. Večernju službu animirale su pjevanjem i odgovaranjem na jektenije (niz kratkih molitava) članice crkvenoga zbora Nataša Vukadinović i Ana Đuranović. Služba večeri protekla je u pjevanju psalama, molitvi iz časoslova minej, a uz pjevanje Đuranović je počeo kađenje oltara, solea (povišeni prostor hrama), dvaju ikonostasa Presvete Bogorodice i Kristovog, tronova episkopskog (biskupski) i Bogorodičina, čitavoga hrama (crkve) i naroda. Služba je završena pjevanjem, zajednički je izmoljen Oče naš te je osječki paroh u obraćanju vjernicima naglasio kako „unatoč izazovima, tragedijama, pandemiji i potresu koji je ostavio ‘biblijsku’ pustoš u središnjim dijelovima Republike Hrvatske, molimo Boga da stradalima daruje strpljenje i snagu, kršćansku ljubav i milosrđe“.

Podsjećajući da kršćani u življenoj vjeri znaju kako nisu sami, Đuranović je kazao: „Bog je s nama i nije nas zaboravio. Nama Krist, kaže: ‘Ostanite u mojoj ljubavi.’ U tom kontekstu trebamo slušati zapovijed ljubavi. Sveti evanđelist Ivan daje nam odgovor na mnogo toga što se ne može shvatiti vlastitim snagama: ‘Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!’ Mi smo jedno Tijelo… Vjerujemo u jedinstvo u Kristu i mogućnost zajedništva u određenim uvjetima te smo, bez obzira hoće li naše generacije dočekati puno zajedništvo, dužni živjeti u međusobnoj ljubavi kako bismo bili istinski sljedbenici Isusa Krista“. Ekumenska večer zaključena je kršćanskom nadom: „Ne možemo reći da volimo Boga, ako ne vidimo svojim tjelesnim očima ljude i ako ne volimo ljude s kojima živimo i pored nas su. U ovoj osmini okupljanje je održano na skromni način. Nadam se da će ova burna i teška vremena biti iza nas te ćemo i ubuduće moći u punom opsegu zajedništva proslavljati molitvene osmine“.