Duhovnik Vuković je čestitao liječnicima blagdan svetoga Luke te istaknuo nekoliko duhovnih uporišta koja su bila snaga svetome Luki u njegovom poslanju, koja su nosila apostole i evanđeliste u prvim vremenima Crkve, a koja su važni duhovni oslonac i snaga nama kršćanima danas. „Odakle svetome Luki, apostolima, evanđelistima motivacija za njihovo djelovanje? Prije svega u živom osobnom odnosu s Isusom Kristom koji se ostvaruje u živoj vjeri“, rekao je vlč. Vuković i naglasio prvu važnu točku duhovnog života, a to je vjera koja se rađa iz i u živom odnosu s Isusom Kristom i koja se očituje kao povjerenje i predanje Bogu. Iz povjerenja i predanja Bogu, Kristu, rađa se onda nasljedovanje, svjedočenje riječima i djelima, čitavim životom, u čemu je kao kršćanima uzor i današnji svetac, evanđelist Luka, kazao je propovjednik te dodao: „Liječnik koji vjeruje nije tek službenik koji obavlja svoj posao, nego čovjek vjere koji živi iz odnosa s Kristom i koji u ljudima koji mu dolaze, bolesnima i izranjenima, prepoznaje ne tek objekt svoga posla, već samoga Krista kojemu pristupa i stručno, ali i s ljubavlju, suosjećanjem i milosrđem“.

Druga duhovna točka koju je vlč. Vuković naglasio jest krepost strpljivosti. Čovjek vjernik zna da je Bog s njim neizmjerno strpljiv. „Bog je strpljiv s našim manama, grijesima, padovima i uvijek nam iznova daje novu priliku, jer nas neizmjerno ljubi. Tako je i kršćanin pozvan biti strpljiv s drugima, biti blag i milosrdan, čuvati se osornosti i grubosti, znajući da je i Bog blag prema nama”, naglasio je duhovnik te nastavio: „Osobito je važno za liječnika da ima strpljenja s pacijentima, koji i sami jesu i moraju biti strpljivi u svojoj bolesti. Pojam pacijent dolazi od latinske riječi patiens, koja znači označava strpljivost. Možemo reći da je u pojmu patiens sadržano i trpljenje i strpljenje – pacijent je onaj koji trpi, pati i koji je pozvan u svojoj bolesti biti strpljiv. No i liječnik, osobito liječnik kršćanin, pozvan je na strpljivost sa pacijentima, kako bi im kroz iskazanu blagost i strpljivost olakšao boli i pridonio izlječenju. Strpljivost je krepost koju smo, uz blagost i milosrđe, pozvani svi iznova otkrivati i živjeti“.

Podsjećajući da je „naše vrijeme u dobroj mjeri obilježeno hladnoćom, nestrpljivošću, pa i grubošću u međuljudskim odnosima”, kada se čovjeka – osobito siromaha, bolesnika i patnika – često ignorira ili doživljava tek kao objekt, a sve manje doživljava kao osobu i brata/sestru, propovjednik je rekao: „U tom i takvom vremenu kao kršćani i liječnici smo pozvani biti ljudi koji u svijet, u bolnice i zdravstvene domove, u društvo i u međuljudske odnose unose evanđeoske kreposti milosrđa, suosjećanja, strpljenja te osjetljivosti za drugoga i njegovu patnju. U tom smislu, kršćanin liječnik je pozvan biti i kršćanin brat/sestra koji drugoga, a osobito patnika i bolesnika, susreće sa ljubavlju, iskrenom dobrohotnošću i milosrđem; koji u svom životu i radu odiše blagošću, nježnošću, suosjećanjem i strpljivošću“-

Liječnicima je duhovnik Vuković zahvalio za njihovo svesrdno zalaganje i žrtvovanje, te ih je pozvao da trajno ostanu povezani s Gospodinom kroz osobnu molitvu, slavlje euharistije, čitanje Božje riječi, kako bi imali snage i hrabrosti živjeti evanđeoske kreposti u svom životu i profesionalnom djelovanju.

Nakon mise susret se nastavio u prostorima Nadbiskupskoga Vikarijata prigodnim druženjem i okrjepom.