„Potres me kao i druge bogoslove zatekao na Kaptolu u Bogosloviji. Sve se jako brzo odvijalo. Reakcija rektora i poglavara je bila odlična. Kad sad razmišljam o tim prvim minutama nakon potresa zanimljivo je koliko sam ustvari uspio ostati pribran u tom trenutku. Čak sam odmah nakon što je prestalo tresti uzeo jaknu o obišao cijeli 3. kat naše zgrade. Išao sam od sobe do sobe, otvarao vrata i provjeravao da nije netko ostao slučajno u sobi. Usput sam dečkima koji su bili na hodniku govorio da uzmu jakne i spuste se po stepenicama u dvorište. Tek kad sam se uvjerio da su se svi spustili dolje onda sam i ja sišao u dvorište“, rekao je Domagoj.

Nakon brze reakcije u Bogosloviji, Domagoj je zajedno s kolegom otišao kući u Kustošiju. „Dok smo se vozili nazvao sam svoje doma da provjerim kako su te se zatim odmah javio u zapovjedništvo DVD-a „Kustošija“. Došao sam u naš vatrogasni dom, obukao radno odijelo i zajedno s drugim članovima DVD-a otišao na akciju“, rekao je Domagoj.

DVD „Kustošija“ je raspoređen na pravcu od Črnomerca do Britanca sa zadatkom čišćenja Ilice koja je na mnogim mjestima bila neprohodna. „Zadaća je bila da osiguramo promet za vozila hitnih i interventnih vozila. Došli smo već oko 9 na teren i radili neprekidno do 15 sati. Bilo nas je oko dvadesetak iz moje postrojbe. Svi smo nosili zaštitnu opremu. Znali smo da ne smijemo zaboraviti opasnost od zaraze. Najviše posla bilo je kod Britanca gdje je došlo do velikog oštećenja na infrastrukturi javnog prijevoza“, naglasio je Domagoj, prisjećajući se prvih sati nakon potresa.

Nakon određenog zadatka DVD „Kustošija“ ostala je dežurati u slučaju da je Javnoj vatrogasnoj postrojbi trebalo uskočiti u pomoć. „U 21 sat dobili smo zapovijed da možemo otići svojim kućama, ali da ostanemo dostupni kroz noć ukoliko će biti još potreba za intervencijama. Jako sam ponosan na sve dečke i cure iz DVD-a „Kustošija“ i na sve ostale vatrogasce. Reakcija je bila fantastična. Osjećam se radosno i ponosno što sam mogao pomoći svome Gradu“.

Domagoj ističe da vjeruje kako je šok i stres koji je doživio nesvjesno potisnuo i  da do trenutka kad je navečer odlučio prisustvovati svetoj misi putem televizijskog prijenosa nije osjećao nikakav strah. „Do svete mise bilo je stalno neko kretanje, ali onda sam se smirio i adrenalin je prestao raditi. I očito mi je tek tada u svijest došlo što se sve točno dogodilo jer sam se tada sjetio i nekih misli koje su mi projurile kroz glavu u trenutku kad sam ustao iz kreveta ujutro i kad se pod mojim nogama micao, a zidovi naginjali i čula se neka zaglušujuća buka. Sve mi je to polagano počelo navirati ponovno u sjećanje tijekom mise, a trenutak pričesti očito je bio kap koja je prelila čašu i osjetio sam da u tom trenutku više ne moram potiskivati strah i uplašenost jer sam na sigurnom i jer su oko mene kolege vatrogasci koji su bili sa mnom na terenu i osjetio sam kao neku sigurnu zonu u kojoj mogu biti i uplašen, i prestrašen, i šokiran… i sve ono što kao vatrogasac, a ako Bog da, i kao budući pastir ne smijem biti pred svojim stadom. A i na kraju krajeva, bio sam pred Gospodinom u tom trenutku. Osjetio sam sigurnost i zaštitu. Tad sam zaplakao. Mogao sam Mu predati sve to što sam u sebi potiskivao cijelog tog dana kako bi čim više dobra učinio“, posvjedočio je Domagoj.

Domagoj Koružnjak sutra će proslaviti 24. rođendan, a od svoje desete godine član je DVD-a „Kustošija“. Do 18 godine bio je aktivan u vatrogasnoj mladeži a od položenog ispita za vatrogasca 2014. izlazi na intervencije kao operativni član DVD-a. U Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište na Kaptolu ušao je u rujnu 2016. kao bogoslov Zagrebačke nadbiskupije.