Događaju su nazočili i dubrovački biskup Mate Uzinić, šibenski biskup Tomislav Rogić i umirovljeni biskup Ante Ivas, imenovani nadbiskup Cisse i apostolski nuncij u Obali Bjelokosti Ante Jozić, ravnatelj Nadbiskupskog sjemeništa don Edvard Punda, ravnatelj Nadbiskupijske klasične gimnazije don Josip Dukić i brojni svećenici, kao i sjemeništarci, gimnazijalci, bogoslovi, redovnice i vjernički puk.

Brončano poprsje koje je postavljeno u predvorju sjemenište zgrade djelo je akademskog kipara Dragana Duževića koji je prije dvanaest godina izradio i bistu nadbiskupa Stjepana Cosmia, osnivača Sjemeništa i Gimnazije.

„Dostojno je da se poprsja don Frane Bulića i nadbiskupa Cosmia nalaze na ulazu u naše Sjemenište i Gimnaziju. Draga mladosti, budite ponosni da se školujete i odgajate pod imenima i u duhu ova dva velikana Splitsko-makarske crkve. Opravdajte to svojim ponašanjem i učenjem“, istaknuo je mons. Barišić.

Don Frane Bulić, ugledni hrvatski arheolog, povjesničar, konzervator starina i povjesničar umjetnosti, rođen je 4. listopada 1846. godine u Vranjicu kraj Splita. Studij teologije polazio je u Zadru. Nakon završene teologije i svećeničkog ređenja 1869. završio je na bečkom sveučilištu studij klasične filologije i arheologije. Kao školovani arheolog postao je upraviteljem arheološkog muzeja u Splitu, a 1878. povjerena mu je i dužnost konzervatora nadležnog za očuvanje kulturno-povijesnih starina na području cijele Dalmacije. Biran je za zastupnika splitske općine u Dalmatinski sabor i za zastupnika Dalmacije u carevinskom vijeću u Beču, gdje se zalagao za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Iz političkog života se povukao u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, nakon proglašenja Šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra 1929. godine.

Svojim arheološkim otkrićima dao je najveći doprinos upoznavanju ranokršćanske i starohrvatske povijesti na području Dalmacije. Vodio je arheološka iskapanja na mnogim dalmatinskim mjestima, osobito u Solinu. Otkrio je baziliku u Manastirinama u kojoj su bili pokopani mučenici Venancije iz Valerijanova ili Aurelijanova doba te Dujam iz Dioklecijanova doba. Godine 1891. otkrio je u Rižinicama kraj Solina kameni ulomak s natpisom kneza Trpimira, a 1898. godine i znameniti sarkofag kraljice Jelene iz 976. godine. Bulić je sa suradnicima uspio sastaviti krhotine natpisa sa sarkofaga i odgonetnuti tekst koji povjesničari smatraju jednim od najznačajnijih dokumenata hrvatske srednjovjekovne povijesti jer sadrži podatke koji otkrivaju rodoslov hrvatskih kraljeva. Za radova na Gospinom otoku u Solinu, Bulić je otkrio i temelje crkve Svete Marije i crkve Svetog Stjepana u kojoj su bili pokopani članovi hrvatske vladarske kuće.

U Splitu je 1894. godine don Frane Bulić osnovao Društvo Bihać za proučavanje povijesti iz doba hrvatskih narodnih vladara. Svojim ugledom najviše je pridonio održavanju prvog svjetskog kongresa kršćanske arheologije u Splitu i Solinu 1894. godine. Bio je cijenjeni član brojnih domaćih i svjetskih akademija i arheoloških društava. Objavio je niz članaka i knjiga, a najznačajniji su: »Hrvatski spomenici u kninskoj okolici uz ostale suvremene dalmatinske iz doba narodne hrvatske dinastije«, »Palača cara Dioklecijana u Splitu«, »Stopama hrvatskih narodnih vladara«. Arheološki je istraživao područje Stombrate zajedno s Društvom Bihać 1902. – 1905. godine. Nakon toga, 1908. godine, dao je sagraditi novu crkvicu Sv. Marte u Bijaćima.

Umro je u Zagrebu u srpnju 1934. godine. Mladi nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac blagoslovio je don Franino mrtvo tijelo izloženo u kapeli Nadbiskupskog dvora u Zagrebu, a potom je lijes svečano prenesen u zagrebačku katedralu. Svečani Requiem i misu u katedrali održao je Alojzije Stepinac uime odsutnog nadbiskupa Bauera. Lijes je prispio u Split rano ujutro 1. kolovoza 1934. i postavljen je u lijevu arkadu Arheološkog muzeja pod povijesnim ciborijem iz Trpimirove crkve Sv. Marte iz Bijaća. Odatle je tijelo preneseno u sjemenišnu kapelu, a iz kapele u splitsku katedralu, potom svečano prema Solinu i Manastirinama. Na sprovod je iz Zagreba došao i nadbiskup Alojzije Stepinac. Sudjelovao je u obredu, izrazio sućut zbog smrti „najvećega sina Splita“ uime nadbiskupa Bauera, svoje osobno i cijeloga klera Zagrebačke nadbiskupije. U oproštajnoj riječi od don Frane, nadbiskup koadjutor Stepinac je rekao: „Počam od mladenačke dobi pa do njegove 88 godine, ne znam da li je prošla jedna godina a da blagopokojni Frano Bulić ne bi došao u kulturni centar Hrvatskog naroda, u Zagreb, pa evo i sam život svoj završio je u Zagrebu. Vezale su ga s nama najintimnije veze. Smatrao sam stoga svoju dužnost da mu ne samo u Zagrebu, nego i u samom Splitu, iskažem posljednju počast u ime klera nadbiskupije zagrebačke, koji s pravom gleda u mons. Buliću jednog od najvećih sinova hrvatskog naroda, bilo po njegovu karakteru, bilo po njegovom naučenjačkom radu. Don Frane je bio karakter per eminentiam…njegovo naučenjačko djelovanje poznato je ne samo svima nama nego i svemu kulturnom inozemstvu…Frano Bulić bio je istodobno ponizan, skroman, i duboko religiozan Božji svećenik, izvanredno učen muž i hrvatski rodoljub. Neka mu Gospodin Bog za čiju se pravdu, istinu i čast borio bude obilan platac!“ (Novo doba, Split, četvrtak 2. augusta 1934., str. 2-3).