Na početku programa dugogodišnji koordinator škole Krešimir Marković pozdravio je sve nazočne, posebno obitelji koje su došle iz svih krajeva biskupije. Marković je naglasio da je glavni cilj Obiteljske škole u kvalitetnom druženju i jačanju obitelji na Kristovim temeljima. Drugi cilj je odgajanje djece za kršćanske vrijednosti koje su napadnute sa svih strana, a za koje ne postoji alternativa. Marković je zaključio da je Krist rješenje za svaku životnu situaciju, zaželjevši svima da i dalje plove hrabro i sigurno životom s Isusom Kristom na čelu.

Voditelj obiteljske škole i pročelnik biskupijskog Vijeća za život i obitelj don Marinko Šljivić pozdravio je i zahvalio svima koji su dali truda kako bi ova škola bila što bolja. Na osobit način pozdravio je predavača dr. don Ivicu Žižića, profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu i na Papinskom liturgijskom institutu  Sv. Anselmo u  Rimu. Pročelnik Šljivić ispričao je kako je postavio pitanje samom sebi ima li smisla odgajati djecu u vjeri kad će oni kad odrastu potpasti pod snažan utjecaj okoline koja ih odvlači od vjere.

Iskustvo govori da čovjek koji je u ranom djetinjstvu upoznao vjeru lakše se kasnije u životu nosi s krizama i besmislom života, rekao je Šljivić. Poručio je roditeljima da mogu biti odlični svjedoci vjere, ako vjeru žive u svom životu.

Vjera je stvar srca, zaključio je pročelnik Šljivić, zaželjevši svima blagoslov Svete Obitelji.

U uvodnom predavanju naslovljenom „Imamo li vremena za slavlje?“ dr. Žižić osvrnuo se na problem vremena u suvremenom življenju. Za vrijeme blagdana i nedjeljom živi se vrijeme svetoga, ustvrdio je te se kroz izlaganje upitao što se dogodilo s tim iskustvom svetoga. Osvrnuo se na to da ga je sve teže slaviti i da se pod utjecajem neprekinutog rada stvara svojevrsna kriza blagdana. Postavio je pitanje imamo li vremena u današnjem ritmu života za slavlje, a odgovor nije jednostavan. Suvremena kultura stavlja naglasak na nešto drugo, a dovodi kršćanske vrednote u pitanje upravo u vrijeme blagdana posebno nedjeljom.

Kao glavnu točku ove problematike naveo je „neprekinuto vrijeme“.

U modernom društvu postoji težnja da se vrijeme produži i pretvori u rad. Postoji težnja da se prekine veza s tradicijom i vjerom da bi sve vrijeme bilo upućeno na nagomilavanje bogatstva. Profesor Žižić poslužio se terminom „nedostatak vremena“ kao kroničnim problemom koji pritišće suvremenog čovjeka. Čovjek nema vremena misliti o sebi, niti o Bogu. Moderan čovjek nema vremena jer osim rada nema drugog sadržaja življenja, zaključio je.

Ipak ljudi žele prekinuti to vrijeme rada, ali suvremeni čovjek često koristi to vrijeme za odlazak u šoping centre i na sportske i druge priredbe gdje osjećaja jednu vrstu zajedništva i gdje vrijeme prestaje. Tu vrijeme kao da se pretače u vječnost. Misa i molitva se čine preduge, kršćanska liturgija kao da nema šanse. Predavač je također naglasio da kršćani imaju vremena za slavlje mise jer je u središtu slavljenja njihova sloboda. Blagdani nisu samo vremenski prekid da bi se odmorili. Oni su mnogo više. To je odmor u slobodi, odnos koji Bog upućuje čovjeku. I kad čovjek odgovori Bogu tada nastaje punina vremena, slavlje slobode, zaključio je profesor Žižić.

Obiteljsku školu organizira Vijeće za život i obitelj Dubrovačke biskupije.