Otvaranje Jubileja u bazilici smještenoj na rimskom brežuljku Eskvilin označila su zvona bazilike. „Otvorite mi širom vrata pravde, ući ću, Gospodinu zahvaliti“, tim su riječima uzetima iz Psalma 118 otvorena četvrta Sveta vrata otvorena od početka Jubileja 2025. (nakon svetih vrata na Bazilici sv. Petra i na rimskom zatvoru Rebibbia, koje je otvorio sam Papa, te svetih vrata bazilike Svetog Ivana Lateranskog).

Kardinal Rolandas Makrickas, nadsvećenik koadjutor Bazilike Svete Marije Velike, kojega je papa Franjo imenovao kardinalom u upravo završenoj godini, prvi je prešao prag novih brončanih vrata bazilike koja je prvi otvorio papa Franjo prije devet godina u povodu Jubileja milosrđa.

Kardinal, zajedno s vjernicima, svećenicima i kanonicima kaptola Svete Marije Velike, zatim je prošao središnjom lađom bazilike, u koju se papa Franjo dođe pomoliti prije i nakon svakog apostolskog putovanja pred slikom Salus Populi Romani, koja prikazuje Majku Božju s Djetetom Isusom. Litavski se kardinal u jednom dijelu homilije osvrnuo upravo na tu sliku. Ona, podsjetio je kardinal, citirajući papu Franju, „čuva vjeru, štiti odnose, nudi spas u rđavim vremenima i čuva od zla“. Tamo gdje je ona kao u svom domu, „nemir se nadvladava, strah ne pobjeđuje“.

A kome to od nas nije potrebno, tko od nas ponekad nije obuzet nemirom ili nespokojem? Kako je često srce uzburkano more, gdje se valovi problemâ jedan preko drugo preklapaju i gdje vjetrovi briga ne prestaju puhati! Marija je sigurna korablja usred potopa. Utjehu i nadu neće nam dati ideje ni tehnologija, nego lice Majke Božje, rekao je kardinal Makrickas u homiliji.

Citirajući u nastavku redak iz Poslanice svetoga Pavla Galaćanima: „kad dođe punina vremena, posla Bog Sina svojega, rođena od žene“ iz drugog misnog čitanja, kardinal je naglasio sliku „punine vremena“ prepoznavši je u liku Marije, „putu koji je Bog izabrao“ i „odredištu“ za one koji su „pripravili Gospodinov dolazak na svijet“. Vremena, tog „velikog Božjeg stvorenja“ koje čovjek rasipa pokušavajući ga protegnuti ili usavršiti novim tehnologijama. Satima provedenima za računalima i telefonima, koji često postaju „najgori neprijatelji“ vremena, kardinal je suprotstavio trenutke provedene „s Bogom“, u kojima se nemoguće osjećati „zalutalima, izgubljenima ili umornima“.

Ruke Djevice „miluju“ naše živote kao i život Djeteta Isusa. Hodočasnici Jubileja ponovno će krenuti od tog izvora utjehe: od „sigurnosti“ da ih prati „milost, zaštita, briga i Marijina majčinska nježnost“. Marija, majka Božja i majka naša, kao što je imala presudnu ulogu u punini vremena, tako ima i odsudnu važnost za život svakog kršćanina, jer nitko ne poznaje vremena i prijeke potrebe svoje djece bolje od majke.

Jedan od simbola Bazilike Svete Marije su i moći Svete kolijevke, „prvog skromnog i siromašnog Isusovog doma“, „nijemog“ svjedoka njegova rođenja. Iz skromne betlehemske spilje krenuli su prvi hodočasnici kršćanstva, dokučivši njezinu „bît“, odnosno „krenuvši ususret Gospodinu, slijedeći njegovu zvijezdu“. Time se ističe da je ta bazilika već tisuću i šesto godina poput betlehemske zvijezde koja širi anđelovu vijest upućenu pastirima: ne bojte se, nego krenite prema Gospodinu.

Posljednji dio svog razmišljanja kardinal je posvetio godini Jubileja, izrazivši nadu da će ona u hodočasnike usaditi „autentičnu i iskrenu brigu“, osobito za one koji su „izgubili put istine, radosti i mira“. Pozvao je vjernike da poslušaju Papin poziv iz bule Spes non confundit, da se „iskusi blizina najljubaznije majke“. Kardinal je homiliju završio molitvom upućenom Mariji: „Neka nas ona vodi Isusu: punini vremena, svih vremena, vremena svakog pojedinog od nas“.

Papa otvorio Sveta vrata i započeo Jubilarnu godinu