Molitveni program otvorila je Klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“ pjesmom „Bliže o Bože moj“, nakon čega se obratio predmolitelj župni vikar u vukovarskoj Župi sv. Filipa i Jakova fra Marijan Ligenza koji je rekao kako je prostor bolnice mjesto „odakle su nedužni ranjenici, civili i bolničko osoblje, naša braća i sestre, odvedeni u smrt“. Fra Marijan je zatim izrekao središnju intenciju u kojoj „moli Oca nebeskoga da svim nedužnim građanima koji su stradali u našem gradu Vukovaru bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, dade u svom milosrđu mir i pokoj“.

Uslijedio je pjevani psalam i molitve koje je izrekla Franjevačka mladež: „Ljubav nas Kristova obuzima kad se sjetimo onih koji su svojim posljednjim atomima snage, nadljudskim naporima tražili slamku života. Ljubav nas Kristova obuzima zbog snage i srčanosti koju u takvim trenucima daje jedino Bog.

Ljubav nas Kristova obuzima kad se sjetimo onih koji su proživljavali pogibelj, jer pribranost i strpljivost može dati jedino Bog. Ljubav nas Kristova obuzima kada promišljamo o svim žrtvama iz bolnice odvedenih u smrt. Oni koji su odavde odvedeni i na Ovčari ubijeni, nisu živjeli sebi, nisu mislili na sebe, nego su živjeli onomu koji za njih i za sve nas umrije i uskrsnu – živjeli su Isusu Kristu. U svim žrtvama i patnjama zrcali se njegova ljubav, kojom su bili natopljeni i ispunjeni oni koji su ovdje hrabro darovali svoje živote.

Gospodine Isuse, na ovome mjestu sjećamo se tvojih riječi koji si rekao na križu – Oče, oprosti im jer ne znaju što čine! Svatko od nas nosi odgovornost da bude graditelj mira i ljubavi kako si nam ti zapovijedio u evanđelju. Oprosti svakome tko nije čuvao mir i ljubav prema tebi i bratu čovjeku.

I ovdje, u ovoj Nacionalnoj memorijalnoj bolnici što je pretvorena u prah i pepeo, danas je gle novo nastalo. I zbog toga nas ljubav Kristova obuzima – naš grad se obnavlja. Isusova dobrota i ljubav koja odsijeva iz žrtava Domovinskoga rata i danas je svima nama tihi, ali snažni glas ili govor da budemo autentični Božji ljudi.“

Uslijedile su kratke litanije i zazivi u kojima su se spominjali sveci vezani uz grad Vukovar, ali i stradanja u Domovinskom ratu.

Nakon završne molitve, okupljeni su zapalili i položili svijeće kod središnjeg spomenika u dvorištu bolnice.