Početak ponovnih aktivnosti označava izvedba Verdijeve “Aide” 1913. godine u Veronskoj areni.

„Stotinu sezona umjetničkog djelovanja najviše razine, koje su skupile i oživjele dragocjenu ostavštinu prošlosti, da bi je još bogatiju predale budućim generacijama. To je vrlo lijepo: to je inteligentan, kreativan i konkretan oblik zahvalnosti i milosrđa“, poručio je Papa.

To je nasljeđe višestruko, napomenuo je nadalje Sveti Otac. Sama Arena ima povijest dugu dvadesetak stoljeća, a kroz vrijeme se očuvala zahvaljujući činjenici da se u njoj oduvijek živjelo. Kako to često biva, prilagođena je raznim namjenama, nekada je bila mjesto zabave, nekada je upotreba smanjena – do te mjere da je skoro postala kamenolom. No uvijek je bila spašena ljubavlju stanovnika Verone. Tako je došlo i do rađanja opernog festivala, istaknuo je Papa.

Odajući priznanje predanosti i trudu koji se ulaže u pripremi izvedaba, Papa je kazao kako ga rad „iza scena“ podsjeća na ono što sveti Pavao kaže o Crkvi kada je uspoređuje s tijelom koje ima mnogo udova: svaki dio je komplementaran drugima u svojoj specifičnoj funkciji. „Stotinu godina umjetnosti, naime, ne može proizvesti jedna osoba, pa čak ni mala skupina odabranih ljudi: one zahtijevaju doprinos velike zajednice, čiji rad nadilazi samu egzistenciju pojedinaca i u kojoj su oni čiji rad gradi nešto ne samo za sebe, već i za one koji dolaze poslije. Iz tog razloga, gledajući vas, vidim s vama još veću gomilu muškaraca i žena koji su vam prethodili i koje idealno dovodite ovdje“, poručio je Papa. To podsjeća i koliko je važno, kako u umjetnosti, tako i u životu, biti ponizan i velikodušan.

Na kraju je potaknuo prisutne da nastave svoj rad s ljubavlju, ne toliko zbog osobnog uspjeha, koliko zbog radosti darivanja nečeg lijepog drugima. „Darujte sreću umjetnošću, širite vedrinu, komunicirajte sklad! Svima nam je toliko potrebno“, zaključio je Sveti Otac u svom obraćanju članovima Zaklade Veronske arene.