Papa: Ispravan je postupak slušanje svih bez predrasuda

Spomenuvši sinodski put kojim je Crkva krenula, Papa je istaknuo da se on odnosi i na pravosudno područje, jer i u sudskim zbivanjima svi sudionici trebaju hodati zajedno idući prema utvrđivanju istine kroz unakrsno ispitivanje, uspoređivanje argumenata i pozorno istraživanje dokaza, kako bi se došlo do razborite i usklađene presude. To zahtijeva stalnu vježbu slušanja onoga što stranke tvrde i dokazuju. Potrebno je stoga saslušati sve, istaknuo je Papa.

Svrha procesa treba biti provođenje pravde u odnosu na osobe uključene u postupak, te istodobno, obnova društvenoga sklada koji gleda u budućnost i pomaže početi ispočetka. U tu svrhu, potrebe pravde podrazumijevaju komparativnu procjenu suprotstavljenih stajališta i interesa, te zahtijevaju zadovoljštinu. Osim toga, u kaznenim postupcima, pravdu uvijek valja povezivati s potrebnim milosrđem, koji u konačnici potiču na obraćenje i oprost, rekao je Papa.

Istaknuvši potom važnost pribjegavanja pravednosti, Papa je objasnio da to znači uzimati u obzir potrebe konkretnoga slučaja, posebnih činjeničnih situacija koje zaslužuju specifično razmatranje, te dodao da se ona stavlja u bliski odnos s učenjem evanđeoskoga milosrđa, istinskoga načela koje nadahnjuje cijelo djelovanje Crkve.

U vatikanskom sustavu, kanonsko je pravo prvi normativni izvor i prvo uporišno mjerilo za tumačenje, objasnio je Papa, ali se u određenim pitanjima uzimaju u obzir normativni dokumenti koje je objavila talijanska država, pod uvjetom da nisu u suprotnosti s propisima vlastitoga prava, ni s općim načelima kanonskoga prava, kao ni s odredbama Lateranskih ugovora i kasnijih sporazuma. U tako oblikovanom okviru, Papa se osvrnuo na imenovanje sudaca, koje valja birati među glasovitim pravnicima s dokazanim iskustvom na pravosudnom ili forenzičkom, građanskom, kaznenom ili administrativnom području, a među njima barem jedan mora biti stručnjak za kanonsko i crkveno pravo.

Rad sudaca koji obavljaju kako bi zajamčili primjenu pravde, daje potreban i potpuno legitiman prinos u rješavanju građanskih i kaznenih problema, drugačijih od onih koji su u nadležnosti apostolskih i kanonskih sudova. Riječ je o poslu koji će se povećati u razdoblju reformi poput one koja je već neko vrijeme u tijeku, a koja se nastavila i tijekom prošle godine, uz neke važne novosti na gospodarskom i financijskom području, kao i na području pravosuđa. To su reforme, objasnio je Papa, koje namjeravaju odgovoriti, s jedne strane mjerilima koja je međunarodna zajednica razvila na raznim područjima, kao što je gospodarsko, a s druge, svojstvenoj potrebi Crkve da sve svoje strukture prilagodi sve više evanđeoskom stilu.

Papa se potom osvrnuo na uvođenje odredbi za promicanje postupka ograničavanja troškova, te za jačanje transparentnosti u upravljanju javnim financijama koje, u stvarnosti kao što je Crkva, treba biti uzorno i besprijekorno. Pritom je spomenuo neke strukturne reforme i provedena upotpunjavanja normativnoga okvira, te primijetio da se druge reformske mjere razmatraju, posebno na području kaznenoga postupka i međunarodne suradnje (…) kako bi se ojačali instrumenti prevencije i suzbijanje zločina, te kako bi se odgovorilo na sve veću potražnju pravde koja je zabilježena i u našoj državi, rekao je Papa.

Osvrnuvši se ponovno na temeljno načelo u procesu, Papa je rekao da zakon i sud, osim u službi evanđeoske krjeposti milosrđa, trebaju uvijek biti i u službi istine i pravde. Iz te perspektive, koja isključuje svako autoreferencijalno viđenje zakona, pravednost koju je predložio Isus Krist nije toliko skup pravila koja valja primijeniti uz tehničko iskustvo, nego više uređenje života koje vodi one koji imaju odgovornost i koje prije svega zahtijeva zauzimanje u osobnom obraćenju. To zahtijeva raspoloživost srca koju valja tražiti i hraniti u molitvi, i zahvaljujući kojoj možemo ispuniti svoje dužnosti povezujući ispravnost zakona i milosrđe, što nije uklanjanje pravde nego njezino ispunjenje, zaključio je Papa.