„Zajedno dijelimo hitan zadatak suočavanja s glađu i pothranjenošću, a istovremeno se bavimo temeljnim strukturnim uzrocima koji ih održavaju. Kako bismo učinkovito ispunili ovaj zadatak, moramo ispitati izazove koji su pred nama, njihove temeljne uzroke i putove prema trajnim rješenjima“, poručio je papa Lav XIV.

Petrov nasljednik je zahvalio međuvladinoj instituciji na njezinoj predanosti spašavanju života u hitnim situacijama i pružanju pomoći u hrani usred sukoba i prirodnih katastrofa napominjući da zauzimanje te institucije snažno odjekuje s poslanjem Katoličke Crkve da poštuje ljudsko dostojanstvo i potiče bratstvo ukorijenjeno u evanđeoskom pozivu na ljubav prema bližnjemu.

„Danas su se krize od izoliranih događaja razvile u trajne realnosti, obilježene dugotrajnim sukobima, kroničnom nesigurnošću hrane, ekonomskom nestalnošću i rastućom klimatskom ranjivošću“, primijetio je Sveti Otac. Dodao je kako ta stvarnost postavlja temeljno pitanje: „koja konfiguracija globalnog poretka može proizvesti, reproducirati i, ponekad, normalizirati takve uvjete?“. Rekao je da problem više nije ograničen samo na to kako intervenirati, već se „proširuje na razumijevanje zašto sustav stalno proizvodi upravo one probleme koje je potom prisiljen ispravljati“.

Rimski biskup je izrazio žaljenje što je međunarodni poredak postao sve fragmentiraniji, dijelom zbog krize multilateralnog sustava, primjećujući da su države sve više usmjeravale svoje resurse prema nacionalnoj sigurnosti, gospodarskom rastu i domaćoj stabilnosti zanemarujući blisku vezu između tih pitanja i multilateralne suradnje. „Ovaj trend otkriva zapanjujući paradoks: neviđeni globalni proizvodni kapacitet postoji uz rastuće zone ekstremne ranjivosti. Iste sile koje pokreću gospodarski rast često pogoršavaju isključenost i marginalizaciju“, dodao je.

„Upravo unutar jaza između priznavanja u načelu i određivanja prioriteta u praksi svjedočimo progresivnoj birokratizaciji solidarnosti uz tihu komodifikaciju ljudskog života“, naglasio je Papa. Istaknuo je kako je s jedne strane „humanitarno djelovanje sve je više opterećeno birokratskim postupcima koji mogu odgoditi pomoć onima kojima je potrebna“, dok s druge strane „pristup osnovnim dobrima, uključujući hranu, prečesto je pod utjecajem ekonomskih ili strateških razloga“. Primijetio je da rezultat toga to da „oni koji ne stvaraju mjerljivu vrijednost riskiraju da postanu nevidljivi“.

Papa Lav XIV. istaknuo je da „ova dvostruka dinamika stvara ozbiljan etički izazov: ljudska osoba više nije dosljedno stavljena u središte međunarodnog djelovanja“. U tom kontekstu dodao je da važno je priznati ono što je naglasio papa Franjo „da dok su oblici pomoći i razvojnih projekata ometani složenim i nerazumljivim političkim odlukama, iskrivljenim ideološkim vizijama i neprobojnim carinskim barijerama, oružje nije“. „Ustvari“, rekao je Papa, „sukobi se ‘hrane’ lakše nego što se hrane ljudi. Ova stvarnost odražava ne samo operativne nedostatke već i temeljnu neravnotežu u političkim i moralnim prioritetima“.

Papa je napomenuo kako se posljedice te nejednakosti protežu dalje od onih koji su izravno pogođeni obuhvaćajući društvenu koheziju u cjelini, povećavajući rizik od sukoba i prisilnih migracija, ali i ugrožavajući sposobnost država i društava da izgrade otporne institucije, osiguraju učinkovito obrazovanje i promiču održivi gospodarski razvoj te tako održavaju cikluse krhkosti koji u konačnici utječu na cijelu međunarodnu zajednicu.

Sveti Otac je naglasio da humanitarno djelovanje, po svojoj prirodi, nije strano međunarodnom poretku, nego je izraz zajedničke odgovornosti. Dodao je kako nije riječ samo o upravljanju krizama, nego i o očitovanju solidarnosti. Primijetio je da „tamo gdje se nacionalne institucije povlače i mreže zajednica raspadaju“ prisutnost WFP-a pomaže u sprječavanju „da humanitarne krize prijeđu u nepovratni kolaps“.

Petrov nasljednik potiče na povratak multilateralnoj suradnji jer „nijedna se država danas ne može sama suočiti s globalnim izazovima“ niti se trajni mir može izgraditi bez nje. „Taj se cilj može postići samo konvergencijom učinkovitih politika i koordiniranom i sinergijskom provedbom intervencija. Poziv na zajednički hod, u bratskom skladu, mora postati vodeće načelo“, podsjetio je. Uputio je apel vladarima i narodima svijeta: „Neka obnove i ojačaju svoje zauzimanje, povećaju sredstva namijenjena borbi protiv gladi i njezinih dubokih uzroka te uklone prepreke koje sprječavaju da pomoć dođe do onih kojima je potrebna“. Kako bi se te riječi pretvorile u djela, Papa je istaknuo da je potrebno smanjiti nepotrebnu birokraciju kako bi transparentnost i odgovornost služile ljudima, a ne postale prepreka pomoći. Dodao je da tamo gdje vlade posustaju ili je humanitarni pristup ograničen, Katolička Crkva može imati važnu ulogu, često uspijevajući doći do najranjivijih skupina stanovništva na područjima nedostupnima međunarodnim akterima.

Papa je naglasio da je jednako „važno oduprijeti se komodifikaciji osnovnih ljudskih potreba“ istaknuvši da „hrana, voda i zdravstvena skrb ne mogu biti podređeni tržišnim logikama ili geopolitičkim interesima“.

Hvaleći intervencije na prvoj crti, ali i dugoročne intervencije Svjetskoga programa za hranu Sveti Otac je govor zaključio time da „u pitanju nije samo učinkovitost agencije, nego i sama vjerodostojnost međunarodne suradnje“. Govoreći o WFP naglasio je kako je obnovljeni je put moguć počevši od pojednostavljenja onoga što je postalo pretjerano slojevito, dajući prioritet bitnom, ne ostavljajući nikoga iza sebe.

„To se zauzimanje temelji na prepoznavanju da svako ljudsko biće posjeduje urođeno i neotuđivo dostojanstvo, koje ostaje netaknuto bez obzira na okolnosti, uvjete ili društveni položaj. Ukorijenjeno u bezuvjetnoj i bezgraničnoj Božjoj ljubavi, to se dostojanstvo može definirati kao beskonačno, jer ništa ne može umanjiti, izbrisati ili poreći njegovu vrijednost. Upravo se po vjernosti toj istini mjeri humanost naše politike i, s njom, budućnost međunarodne zajednice“, zaključio je papa Lav XIV., a izvijestio je Vatican News.