Taj proces, rekao je, ne zahtijeva samo vrijeme nego i „strastvenu i strpljivu brigu“, „duhovno i pastoralno razumijevanje“ te stalnu formaciju. Potaknuo je članove Udruge da nastave svoj rad u duhu dijaloga. „Teologija može i  mora imati sinodalni stil“, rekao je.

Ključ slušanja u studiju liturgike

Kako bi se osiguralo da njihovi napori „nikada ne budu odvojeni od očekivanja i potreba Božjeg naroda”, rekao je papa Franjo, slušanje kršćanskih zajednica je „nezamjenjivo”.

Sveti Otac također je primijetio da se akademski rad liturgičara ne može odvojiti od pastoralne i duhovne dimenzije liturgije, ističući da liturgijska formacija mora doprijeti do Božjeg naroda. U tom smislu, istaknuo je kao uzor Romana Guardinija, njemačkog svećenika i učenjaka koji je, između ostalih značajnih postignuća, uspio širiti „dostignuća liturgijskog pokreta“ na način koji je bio dostupan običnim vjernicima. „Neka vam njegov lik i njegov pristup liturgijskom odgoju, koliko modernom toliko i klasičnom, budu referentna točka“, potaknuo je Papa liturgičare.

Napredak ukorijenjen u tradiciji

Papa je naglasio da napredak u razumijevanju liturgije i njezino slavljenje „uvijek mora biti ukorijenjen u tradiciji“. Istodobno je upozorio na svjetovni duh nazadovanja (tal: „indietrismo”, zaostalost).

Povratak korijenima, rekao je, ne znači vraćanje unatrag, već znači dopustiti da istinska tradicija vodi naprijed. Uputio je liturgičare neka pažljivo razlikuju tradiciju od „tradicionalizma”, upozorivši da je „danas napast ‘nazadnost’ prerušena u tradiciju”.

Zaključujući, papa Franjo podsjetio je svoje slušatelje da proučavanje i promicanje liturgije „mora biti prožeto molitvom i živim iskustvom Crkve koja slavi, kako bi liturgijska ‘misao’ uvijek mogla teći, poput životnog soka, iz proživljene liturgije“.

Sva teologija, rekao je, ali osobito studij liturgike – upravo zato što je usmjeren na „čin slavljenja ljepote i veličine otajstva Boga koji nam se daruje” – mora se izvoditi „otvorena uma, istovremeno ‘na koljenima’, u molitvi“.