Tako je danas molio za redovnice u vatikanskom gostinjcu u kojem i sam obitava. Danas se spominjemo sv. Lujze de Marillac, koja je zajedno sa sv. Vinkom Paulskim u Parizu utemeljila Družbu kćeri kršćanske ljubavi, i stoga molimo za sestre milosrdnice, koje između ostaloga već cijelo stoljeće vode ambulantu u Vatikanu, rekao je Papa.

Francuska plemkinja sv. Lujza de Marillac (1591. -1660.), suutemeljiteljica družbe Kćeri kršćanske ljubavi i prva poglavarica (1633.-1660.), rođena je 12. kolovoza 1591., udala se za Antuna Le Grasa 5. veljače 1613., udovicom je ostala 21. prosinca 1625., zavjetovala je udovištvo i za duhovnog vođu izabrala sv. Vinka Paulskog. Pod njegovim vodstvom predala se posve pomaganju siromasima i osnivanju i vodstvu bratovština kršćanske ljubavi. Zajedno sa sv. Vinkom osnovala je družbu Kćeri kršćanske ljubavi 29. studenoga 1633. godine. Umrla je u Parizu 15. ožujka 1660. Blaženom je proglašena 9. svibnja 1920., a svetom 11. ožujka 1934. 10. veljače 1960. papa Ivan XXIII. proglasio ju je nebeskom zaštitnicom svih onih koji vrše djela kršćanske ljubavi, objavljeno je na mrežnim stranicama milosrdnice.hr.

S jedne strane Bog nam daruje Duha Svetoga, koji omogućava da se Crkva razvija. S druge strane postoji i zloduh, koji nastoji uništiti Crkvu, rekao je Papa u propovijedi, osvrćući se na zavist Židova, koji su protjerali Pavla i Barnabu iz Antiohije, jer su svojim propovijedanjem širili radost među poganima i privlačili pobožne žene plemstva i gradskih plemića. Primijetio je kako se s jedne strane uvijek gradi, a onda dolazi zloduh, koji to nastoji uništiti. Dugoročno ishod je ipak pozitivan, ali u međuvremenu zloduh prouzrokuje toliko neugodnosti i toliko mučenika. Đavao raspolaže  posebnim oruđem za sprječavanje širenja evanđelja, a to je u prvom redu zavist i ljubomora, kojom je na svijet došao grijeh. Riječ je o gorkom osjećaju, istaknuo je Papa, koji svakodnevno doživljava posljedice te zavisti i ljubomore.

Crkva, s druge strane, raspolaže  sredstvom za njihovo suzbijanje, a to je zajedništvo s Kristom. Crkva se tijekom stoljeća uvijek kretala između Božje utjehe i svjetovnih progona. Crkvi koja nema teškoća nešto nedostaje. Ako je Đavao miran, znači da nešto nije u redu, upozorio je Papa.

Osvrnuo se potom na opasnu potragu za novcem i moći te naveo Isusove riječi da budemo oprezni s upotrebom Radosne vijesti, kako ne bismo nikada pali u napast dati prednost svjetovnoj moći i novcu. Kršćani moraju položiti svoje povjerenje u Krista i u Duha Svetoga, kojeg je on poslao, jer je upravo Duh Sveti  kvasac i snaga koja omogućava rast Crkve, pojasnio je Papa i primijetio kako Crkva ipak kroči predano naprijed u miru i radosti između Božje utjehe i svjetovnih progonstava.