Papa na završetku posjeta Peruu: Uvijek ću vas nositi sa sobom
Lima (IKA)
Papa Lav XIV. predvodio je u ponedjeljak, 16. studenoga, u zrakoplovnoj bazi Las Palmas u Limi završnu misu svojega apostolskog putovanja u Latinsku Ameriku, na kojoj je, prema podacima vlasti, sudjelovalo oko milijun i pol ljudi, izvijestio je Vatican News.
Vjernike je pozvao na naviještanje evanđelja i svjedočenje ljubavi po uzoru na sv. Turibija Mogrovejskoga te poručio peruanskom narodu da će ga uvijek nositi sa sobom.
Na zavjetnoj misi u čast sv. Turibiju, održanoj prije oproštajne svečanosti i povratka u Rim, Papa je obnovio poziv na poslanje koji je više puta uputio tijekom putovanja.
„Moje se putovanje bliži kraju, ali vrijeme poslanja se nastavlja! Sjetimo se da smo na kraju svake mise poslani evangelizirati. Stoga idite i naviještajte pravoga Boga! Svjedočite ono što ste vidjeli i čuli! Neka nitko ne ostane u neznanju o ovoj Radosnoj vijesti!“, poručio je.
Istaknuo je da je uskrsli Isus danas s nama, kao što je obećao: „Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.“
Peruanci su ga i tom prigodom dočekali s dirljivom radošću. Naklonost su mu prethodnih dana iskazivali i milijuni ljudi koji su izlazili na ulice mjesta koja je posjetio. U njihovoj je zemlji proveo više od dvadeset godina kao svećenik misionar i biskup.
Okupljajući se u tolikom broju i radosti, rekao je, posvjedočili su da Gospodin i dalje živi u svojoj Crkvi i okuplja je. Poželio je da to svjedočanstvo nastavi odjekivati i donositi dobre plodove diljem Perua te dodao:
„Draga braćo i sestre, na kraju ovoga apostolskog posjeta, i ja vas želim utvrditi u vjeri i ljubavi te vam zajamčiti da ću vas uvijek nositi sa sobom. Da, peruanski je narod i moj narod! Gdje god se nalazili, otvarajući srce Bogu, možemo živjeti temeljni odnos koji svakom ljudskom biću omogućuje odražavati božansku sliku. Tako iz srca iscijeljenoga i uzvišenoga milošću u povezanosti s Trojstvom, možemo otvoriti srce svakom bratu i sestri, gledajući ih, ljubeći ih i služeći im s Gospodinovom dobrotom.“
Govoreći o poslanju Crkve u svijetu potresenom i ranjenom arogancijom, Papa je istaknuo da nas Božja riječ poučava novoj vrsti snage – snazi raspete ljubavi. Podsjetio je na nalog iz naviještenoga evanđelja: „Idite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“
Te nam riječi, objasnio je, pomažu razumjeti bit i poslanje Crkve: nastaviti djelo Isusa Krista njegovom snagom, toliko različitom od svjetovnih moći.
Zahvaljujući kao pripadnik peruanskoga naroda za dar kršćanske vjere, osvrnuo se na apostolsko svjedočanstvo sv. Turibija Mogrovejskoga, koji ju je u tom narodu duboko ukorijenio. Svetoga nadbiskupa predstavio je kao primjer shvaćanja i življenja Crkve kao misionarskoga zajedništva. Podsjetio je na njegov život u 16. stoljeću i poziv koji ga je iznenadio: kao laik s obećavajućom pravničkom karijerom bio je pozvan postati pastir Crkve.
Od tada je pješice prelazio stotine i stotine kilometara, svjestan da, idući u susret autohtonim narodima, slijedi samoga Isusa. Tražio je njegovu prisutnost u njihovim zajednicama i naučio njihov jezik. Inzistirao je i na tome da svećenici nauče kečuanski te se zauzimao za ređenje pripadnika autohtonih naroda i osoba miješanoga podrijetla, koje su mnogi pripadnici klera još prezirali.
Papa je istaknuo da sv. Turibije ni od koga nije prihvaćao ni najmanji dar. Njegovi su posjeti izazivali protivljenje i klevete, čak i među predstavnicima vlasti. Ipak, omogućili su mu da se očituje kao misionar, evangelizator, otac i pastir, posvećen isključivo prenošenju božanskoga života koji daje Dobri Pastir.
Poručio je da su siromašni jedini koji ne mogu čekati. Sveti Turibije stoga se ponajprije brinuo za najmanje, ne isključujući nikoga i primajući sve. Naveo je riječi jednoga od njegovih biografa: „U njegovu stadu, domorodačka je osoba ona kojoj posvećuje najveću brigu. I ta mu je ljubav uzvraćena. Vole ga kao da je otac svakoga od njih“.
Gotovo sve što je imao dijelio je siromašnima i darovao za osnivanje bolnica za autohtono stanovništvo. Nakon svakoga pastoralnog posjeta, istaknuo je Papa, nosio je sa sobom spise sa zapažanjima, pritužbama i žalbama autohtonoga stanovništva upućenima kralju radi okončanja nepravdi.
Svetoga Turibija Mogrovejskoga predstavio je kao graditelja civilizacije ljubavi, koji se suprotstavljao graditeljima babilonske kule svojega vremena. Među onima koji su izgrađivali tu civilizaciju spomenuo je i sv. Ružu Limsku, sv. Martina de Porresa, sv. Franju Solanskoga i mnoge druge. Na kraju je pozvao vjernike da sve ozbiljnije shvaćaju činjenicu da smo Crkva Isusa Krista, izvijestio je Vatican News.