„Nadati se znači ne znati. Nemamo još odgovore na sva pitanja. Ali imamo Isusa. Slijedimo Isusa. I zato se nadamo onome što još ne vidimo“, rekao je Papa.

Sveta nas godina također tomu uči – rekao je papa Lav XIV. hodočasnicima okupljenima 25. listopada na Trgu svetoga Petra na jubilejskoj audijenciji. Poput Isusovih učenika, sada trebamo naučiti živjeti u novom svijetu, gledati na sve u svjetlu uskrsnuća Raspetoga i biti svjesni da smo na taj način spašeni – u toj nadi. Međutim, iako je Uskrsli počeo odgajati naš pogled i nastavlja to činiti i danas – napomenuo je Papa – nismo navikli gledati stvari s nadom. No prema sutrašnjici se valja usmjeriti očima vjere, potaknuo je Papa.

Ljubav je pobijedila, iako pred očima imamo mnogo proturječnosti i vidimo sukobe među brojnim suprotnostima.
Postoje, međutim, suprotnosti koje valja držati zajedno.

Onaj koji je živio u „burnoj“ stvarnosti bio je, u 15. stoljeću, njemački kardinal Nikola Kuzanski, „veliki mislilac i služitelj jedinstva“. Od njega se može naučiti da nadati se znači i „ne znati“ – rekao je Papa, ocrtavajući kardinalov lik. Iako tijekom svojih putovanja kao Papin diplomat nije uspio vidjeti jedinstvo Crkve, potresene suprotstavljenim strujama i podijeljene između Istoka i Zapada, kao ni mir u svijetu i među religijama, Kuzanski je molio i razmišljao – zbog čega su njegovi spisi puni svjetla.

Mnogi njegovi suvremenici živjeli su u strahu, dok su se drugi naoružavali pripremajući nove križarske ratove. Nikola je, međutim, još kao mladić odlučio biti među onima koji su imali nade – onima koji su se bavili novim disciplinama, čitali klasike i vraćali se izvorima. Vjerovao je u čovještvo i shvaćao da postoje suprotnosti koje valja držati zajedno, jer je Bog otajstvo u kojemu ono što je u napetosti pronalazi jedinstvo. Nikola je znao da ne zna, i upravo je tako sve bolje shvaćao stvarnost.

Nikola Kuzanski nas, dakle, uči da dajemo prostor, da suprotnosti držimo zajedno i nadamo se onome što se još ne vidi – istaknuo je Papa. Dodao je da je njemački kardinal govorio o „učenom neznanju“ kao znaku inteligencije. Podsjetio je da je u nekim Kuzanskijevim spisima protagonist jedan zanimljiv lik – neznalica, jednostavna i neobrazovana osoba, koja znanstvenicima postavlja elementarna pitanja što dovode u krizu njihovu sigurnost.

„To se događa i danas u Crkvi“, primijetio je Papa te dodao:
„Koliko pitanja stavlja u krizu naše učenje! Pitanja mladih, pitanja siromašnih, pitanja žena, pitanja onih koji su ušutkani ili osuđeni jer se razlikuju od većine. Živimo u blagoslovljenom vremenu – koliko pitanja! Crkva postaje stručnjakinja za čovještvo ako hoda s čovječanstvom i ima u srcu njegova pitanja.“

Suočeni s tom sviješću, Papa je potaknuo vjernike da postanu narod u kojemu suprotnosti čine jedinstvo, da uđu kao istraživači u novi svijet Uskrsloga koji nam prethodi. Od Njega Crkva i cijelo čovječanstvo uče, napredujući korak po korak na putu nade – rekao je na kraju Sveti Otac.