Papa o službi biskupa na početku trećeg tisućljeća

Vatikan, (IKA) – Na 25. obljetnicu izbora za Petrova nasljednika, papa Ivan Pavao II. potpisao je 16. listopada u Vatikanu posinodalnu apostolsku pobudnicu “Pastores gregis” o biskupu poslužitelju evanđelja Isusa Krista za spas svijeta.
U auli Pavla VI., ispunjenoj do posljednjega mjesta tisućama vjernika, kardinala, patrijarha, nadbiskupa i biskupa pristiglih u Rim na proslavu Papina jubileja, Ivan Pavao II. je rekao kako je ispunjen radošću dok predaje cijeloj Crkvi i svakom od svojih biskupa dokument koji okuplja u sebi prinos i rad X. redovite biskupske sinode, održane u listopadu 2001.
Papa u prvi plan stavlja lik biskupa kao “dobrog pastira”. “Otac, učitelj, prijatelj i brat svakog čovjeka po Kristovu primjeru”, samo su neke od osobina koje prema Papi moraju resiti svakog biskupa. Kao “vođa kršćanskog naroda” biskup se također mora “skrbiti oko promicanja sudjelovanja svih vjernika u izgradnji Crkve” kao i brinuti za liturgiju kao “epifaniju otajstva”. No, jednako tako mora biti biskup “pozoran na potrebe Crkve i svijeta”, koji će se “suočiti sa sadašnjim izazovima” kao “prorok pravednosti i mira, branitelj prava malenih i isključenih”. On svima mora naviještati evanđelje “života, istine i ljubavi” i biti “promicatelj međuvjerskog dijaloga u multietničkom društvu ovog početka trećeg tisućljeća”.
U mnogim dijelovima svijeta, primjećuje Papa, zemlja nalikuje “barutani, koja svaki čas može eksplodirati i obrušiti na ljudsku obitelj goleme patnje”. Zbog toga, ističe Papa, međuvjerski dijalog “mora biti u službi mira među narodima”, a sami su biskupi pozvani “pozorno razmišljati o neslogama i ratovima koji razdiru svijet, tako da prepoznaju putove koje je moguće prijeći prema zajedničkoj obvezi pravednosti, sloge i mira”. Papa poziva biskupe da promiču istinsku “kulturu života” i veće zauzimanje na području selilaštva. Moralni nauk biskupa, “oca, brata i prijatelja” svojih svećenika i vjernika, Papa ukratko sažima u biskupovu opredjeljenju “za ljudski život, kojeg se mora braniti od njegova začeća do njegova završetka prirodnom smrću, za slobodu osoba i naroda, za društvenu pravednost i strukture po kojima će se ova izgrađivati”. Pritom je nužno prevladati “napasti skepticizma i nepovjerenja” putem “maštovitosti ljubavi”.
U sadašnjem trenutku Crkve i svijeta svjedočanstvo čiste ljubavi predstavlja “svojevrsnu duhovnu terapiju za čovječanstvo i osporavanje idolopoklonstva spolnog instinkta”. Papa stoga poziva biskupe da budu blizu svome stadu, a posebno svojim svećenicima “uzornom svetošću života u vršenju službe”. Ivan Pavao II. spominje “primjere teških prekršaja” ili “delikata koji nanose štetu samom svjedočanstvu evanđelja”, osobito, upozorava Papa, kada ih čine “crkveni službenici”. U tim slučajevima “biskup mora biti jak i odlučan, pravedan i ozbiljan” te je “dužan odmah intervenirati, u skladu s utvrđenim kanonskim uredbama, kako u pogledu ispravljanja i duhovnog dobra posvećenog službenika, tako i u pogledu zadovoljštine za sablazni i uspostavu pravednosti te zaštite i pomoći žrtvama”. Papa poziva nasljednike apostola na učestalo i redovito pristupanje sakramentu pomirenja te ih u tom kontekstu poziva da bdiju da se skupno odrješenje ne podjeljuje izvan normi propisanih kanonskim pravom.
“Kolegijalna dimenzija” daje “episkopatu karakter univerzalnosti”, a “počelo i temelj tog jedinstva, kako Crkve tako i biskupskog zbora, jest Rimski Prvosvećenik”. Papa time ponovno potvrđuje središnje mjesto “Petrove službe” te kaže: “Sveopća Crkva nije zbir partikularnih Crkava, ni neki njihov savez ili rezultat njihova zajedništva. Univerzalna dimenzija biskupske službe u potpunosti se očituje i ostvaruje kada svi biskupi, u hijerarhijskom zajedništvu s Rimskim Prvosvećenikom, djeluju kao zbor”, te se tako “evanđelje naviješta po svoj zemlji”, piše Papa. Vršenje službe Petrova nasljednika, dodao je, na dobro je cijele Crkve i svake partikularne Crkve. U Petrovoj stolici biskupi, bilo kao pojedinci bilo ujedinjeni među sobom kao kolegij, nalaze trajno i vidljivo jedinstvo vjere i zajedništva. Na zahtjev, upućen s posljednje Biskupske sinode, za “većom decentralizacijom”, Papa odgovara: “Jedinstvo Crkve je ukorijenjeno u jedinstvu episkopata, koji, da bi bio jedan, zahtijeva glavu kolegija. Slično tome Crkva, da bi bila jedna, zahtijeva jednu Crkvu koja će biti glava Crkava, a to je ona u Rimu čiji je biskup, Petrov nasljednik, glava kolegija”. “Hijerarhijsko zajedništvo s glavom kolegija i sa samim kolegijem”, pojašnjava ipak Papa, “ne oslabljuje biskupsku vlast, već je štoviše jača”, jer zahtijeva “nužnu koordinaciju između odgovornosti dijecezanskog biskupa i odgovornosti vrhovne vlasti”. U crkvenom zajedništvu, na kraju, “kao što biskup nije sam, već je u stalnom odnosu s kolegijem i njegovom glavom koji ga podupiru, tako i Rimski Prvosvećenik nije sam, već je uvijek u odnosu s biskupima i oni ga podupiru”.
Građanski, društveni i gospodarski život, piše nadalje Papa, je “kamen kušnje autentičnosti naše vjere” i danas je žurno potrebna “globalizacija u ljubavi, bez potiskivanja na rub” putem “pozornog razlučivanja” planetarne pojave “globalizacije gospodarstva, financija te također kulture”. Žurni “izazov” kojeg Papa stavlja pred biskupe jest “ekološko pitanje” koje obuhvaća “moralne implikacije” kao što su “nedostatak poštivanja prema životu, koji se opaža u mnogim iskrivljenim vladanjima koja truju društveni život” i u svijetu rada u kojem “često razlozi proizvodnje prevladavaju nad dostojanstvom radnika, a ekonomski interesi imaju prednost pred pojedinim osobama”. Papa zato poziva na “humanu ekologiju”, na “ekološko obraćenje” koje će “zaštiti temeljno dobro života u svim njegovim očitovanjima i pripremiti za buduće naraštaje sredinu koja će se što je više moguće približiti Stvoriteljevu naumu”. “Rat moćnika protiv slabi stvorio je, danas više no u prošlosti, duboke podjele između bogatih i siromašnih”, piše Papa. On biskupa naziva ne samo “prorokom, svjedokom i službenikom nade” već također “prorokom pravednosti” i “braniteljem čovjekovih prava” u “nepravednomu gospodarskom sustavu” u kojem “stanje potisnutih na rub postaje iz dana u dan sve teže”. Ako u tom svijetu nema nade za siromašne, neće je biti ni za koga, niti za takozvane bogate, upozorava Papa, koji poziva biskupe da traže u “društvenom nauku Crkve” razloge zbog kojih će javno prokazivati tolike “kolektivne drame” zbog čega se nužno “nameće promjena moralnog poretka”.
Papa je svoj novi dokument simbolično uručio petorici biskupa s pet kontinenata i na taj način općoj Crkvi. Kardinal Jan Schotte kao generalni tajnik Biskupske sinode zahvalio je Papi za taj dokument, nazvavši srebrni jubilej Ivana Pavla II. “povijesnim događajem”.