Budite uz narod potpuno u stilu pastira, dakle s blizinom, suosjećanjem i nježnošću, jer promjena doba u kojemu živimo zahtijeva hrabre odluke, prosvijetljene razlučivanjem Duha Svetoga, a Sicilija nije izvan te promjene. Stoga je poradi naviještanja evanđelja potrebno razumjeti posebnosti tog otoka, istaknuo je papa Franjo, govoreći sicilijanskim biskupima i svećenicima koje je primio u audijenciju povodom svetkovine zaštitnice toga otoka. Pred 15 biskupa i oko 300 svećenika Papa je napomenuo da je to zadaća koja od svećenikā i biskupā zahtijeva punu, cjelovitu i posebnu službu.

Stanje u društvu

Kao što se događalo u prošlosti, Sicilija se nalazi u središtu povijesnih kretanja koje ocrtavaju kontinentalni narodi, rekao je Papa. Sicilija je često prihvaćala prolazak tih naroda, sad vladara sad migranata, te ih s vremenom integrirala u svoje tkivo, razvijajući vlastitu kulturu. To, međutim, ne znači da je to sretan otok, jer stanje na otoku snažno utječe na sicilijansko društvo te u konačnici najviše ističe proturječnosti koje nosimo u sebi.

Tako da smo na Siciliji svjedoci ponašanja i gesta obilježenih velikim vrlinama, ali i okrutnim zločinima. Isto tako, uz remek-djela izvanredne umjetničke ljepote, vide se zastrašujući prizori nemara. Jednako tako, pred muškarcima i ženama velike kulture, brojna djeca i mladi izbjegavaju školu ostajući izvan dostojanstvenoga ljudskog života.

Sicilijanska svakodnevica poprima jake boje, kao što su intenzivne boje neba i cvijeća, poljā i mora, koje sjaje snagom sunčeve svjetlosti. Nije slučajno proliveno toliko krvi od ruke nasilnika, ali i zbog poniznoga i herojskoga otpora svetaca i pravednikā, služiteljā Crkve i Države.

Sicilijanska mladež

Sveti se Otac osvrnuo na društveno stanje koje je već godinama u ozbiljnoj regresiji, koja se očituje, primjerice, kako je rekao, u depopulaciji otoka, prouzročenoj i padom nataliteta, kao i masovnim iseljavanjem mladih. Tražeći od svećenikā i biskupā punu, cjelovitu i posebnu službu, svoje je misli posvetio upravo najmlađima.

Mladi u župama i crkvenim pokretima teško primaju pomoć u svojoj potrazi za smislom života; i ne vide uvijek jasno udaljavanje od starih načina postupanja, pogrešnih pa čak i nemoralnih, kako bi odlučno krenuli putem pravednosti i poštenja. Ražalostilo me kada sam morao imati u rukama neki dosje koji je stigao u rimske kongregacije zbog neke presude o svećenicima i ljudima iz Crkve: ma kako to, kako to da smo došli na taj put nepravde i nepoštenja, upitao je Papa.

Blaženi – primjer blizine

Potom je napomenuo da u prošlosti, kao i danas, nije nedostajalo svećenika i vjernika koji su potpuno prihvatili sudbinu naroda te posebno spomenuo dvojicu blaženika. Kako se ne spomenuti blaženih don Pina Puglisija i Rosarija Livatina, ali i manje poznatih osoba, ženā i muškaraca koji su u svakom životnom stanju živjeli vjernost Kristu i narodu? Kako zanemariti tihi i ustrajni rad, pun ljubavi, brojnih svećenika među obeshrabrenim ljudima ili onima bez posla, među djecom ili starijim osobama koje su sve više same, upitao je Papa.

Zbog toga se na Siciliji svećenike još uvijek gleda kao na duhovne i moralne vođe, osobe koje mogu također pridonijeti poboljšanju građanskoga i društvenoga života otoka, podupirući obitelj i bivajući oslonac za mlade koji odrastaju. Velika su i zahtjevna očekivanja sicilijanskoga naroda od svećenika. Nemojte ostati na pola puta, potaknuo je Papa.

Stil Boga i pastira

Pred promjenama, svakodnevnim teškoćama, kada, kako je rekao, prevladaju ogorčenost i razočaranje zbog udaljenosti koja odvaja Siciliju od bogatijih i razvijenijih područja Italije i Europe, tamo smo mi, pastiri, pozvani potpuno prigrliti život toga naroda. Papa je stoga svećenicima posebno istaknuo tri riječi.

Blizina, suosjećanje i nježnost; to je Božji stil, a to je i stil pastira. Sâm Gospodin to kaže svojem narodu: Reci mi, koji narod ima svoje bogove tako bliske kao što sam ja s tobom? Blizina, koja je suosjećajna, sve prašta, nježna je. Grli, miluje, rekao je Papa. Taj oblik života svećenici svakodnevno crpe iz euharistije, dodao je te, potičući ih da budu pozorni na karijerizam, koji je, kako je rekao, pogrešan put koji te na kraju ostavlja samoga, razočaranog, spomenuo svoj susret s njima u Palermu prije četiri godine.

Riječi ustanovljenja euharistije ocrtavaju naš svećenički identitet; podsjećaju nas da je svećenik čovjek dara, dara samoga sebe, svakoga dana, bez odmora i stanke. Jer naš život, dragi svećenici, nije struka, nego darivanje; nije zanimanje, koje može poslužiti i za stvaranje karijere, nego poslanje, istaknuo je Sveti Otac.

Sinodalnost i predanje Mariji

Papa je potom izrazio zadovoljstvo namjerama sicilijanskih biskupija da vježbaju sinodalnost, oživljavajući svećeničko bratstvo i očinstvo, da hode zajedno prenoseći uzajamno ljudska i duhovna iskustva, pastoralne inicijative, i to iskreno i prirodno, sa zahvalnošću i čuđenjem za korake poduzete uz pomoć Duha Svetoga.

Taj put sigurno zahtijeva otvorenost za Božja iznenađenja u našem životu u egzistencijalnim središtima naših zajednica, u svijesti da kroz slušanje, ponizno i iskreno, možemo živjeti razlučivanje koje dopire do srca i mijenja nas iznutra, rekao je te istaknuo koliko je važno povjeriti se Mariji. To je pretpostavka za dijalog koji tješi i smiruje svaku ranu, i u stanju je pokazati svećeniku plodnost celibata.

Liturgijska reforma Sabora

Na kraju je papa Franjo potaknuo biskupe i svećenike da čuvaju pučku pobožnost i da ju odgajaju, podsjećajući na ono što je govorio sveti Pavao VI.: da ju valja udaljavati od svake praznovjerne geste, ali i uzeti bit koju ima u sebi. Potom ih je upozorio da paze na brbljanje, tu pošast, kako je rekao, koja uništava Crkvu, zajednicu, uništava pripadnost, uništava osobnost.

Potaknuo ih je također da podupiru liturgijsku reformu, šezdeset godina nakon Sabora. Lijepo je katkada ponijeti na misu bakinu čipku, ali to je čin poštovanja prema baki. Lijepo je to, ali bolje je slaviti majku, Svetu Majku Crkvu, i to onako kako Majka Crkva želi da ju se slavi, istaknuo je papa Franjo, prenosi Vatican News.