„Božja milost je nešto veliko, tako veliko. Nemojmo to zaboraviti. Koliki kažu: ‘Učinio sam tako loše stvari. Čeka me mjesto u paklu, nema mi natrag’. ‘Ali misliš li na Božju milost?’ Sjetimo se one priče o siromašnoj udovici koja je otišla na ispovijed Arškom župniku (njezin muž je počinio samoubojstvo skočivši s mosta u rijeku) I plakala je: ‘Ja sam siromašna grešnica. Ali moj jadni suprug! On je u paklu! Počinio je samoubojstvo, a samoubojstvo je smrtni grijeh. On je u paklu’. A Župnik Arški je rekao: ‘Ne plačite, gospođo, jer između mosta i rijeke postoji Božje milosrđe. Sve do kraja postoji Božje milosrđe“, rekao je papa Franjo, prenosi Vatican News

U središtu Papine homilije bila je čovjekova sklonost da sudi o drugome.

„Sjetimo se samo koliko puta dnevno sudimo. Ali molim vas! Svi izgledamo kao loši suci, zar ne! Svi. Ali uvijek tako da započnemo razgovor, komentar o drugome: ‘Ma gledaj je samo, podvrgla se plastičnoj operaciji! Sad je još ružnija nego prije’“.

Papa je pozvao da ne sudimo i da oprostimo, čak i ako je to „tako teško”, jer svojim djelima dajem „mjeru Bogu kako on mora činiti s nama“, jer „mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti“. „Gospodin nas uči: ‘Dajte i dat će vam se’. Budite velikodušni u davanju, nemojte biti ‘zatvoreni džepovi’, budite velikodušni u davanju siromašnima, onima u potrebi, i davanju mnogih stvari: pružanju savjeta, davanju osmijeha ljudima, osmjehivanju. Uvijek, uvijek davati.

‘Dajte i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše ‘, jer će Gospodin biti velikodušan: mi dajemo jedan a On nam uzvraća stostruko više od onoga što mi dajemo. A to je stav koji nas sprječava da sudimo, da osuđujemo i potiče nas da opraštamo”.

Papa je na kraju istaknuo važnost milostinje „ali ne samo materijalne, već i duhovne milostinje: provesti vrijeme s drugim kojemu to treba, posjetiti bolesnika, uputiti smiješak“.