U nedavnom intervjuu za talijansku televiziju Papa je kazao kako je „oprost ljudsko pravo“. Osvrnuvši se i danas na te riječi, Papa je kazao kako je oprost ono za čim čovjekovo srce najdublje čezne, jer na kraju krajeva biti oprošten znači biti voljen onakvim kakvi jesmo, unatoč našim ograničenjima i grijesima. Oprost je „pravo“, u smislu da ga je Bog, u Kristovu vazmenom otajstvu, dao na potpun i nepovratan način svakome čovjeku koji ga je spreman ga primiti, poniznim i pokajničkim srcem. „Velikodušno udjeljujući Božje oproštenje, mi ispovjednici surađujemo u ozdravljenju ljudi i svijeta“, naglasio je Papa. „Surađujemo u ostvarenju te ljubavi i tog mira za kojim tako žudi svako ljudsko srce; pridonosimo oprostom duhovnoj, da tako kažem, ‘ekologiji’ svijeta“.

Tri su ključne riječi, tri bitne dimenzije ispovjednika, koje je Papa istaknuo prisutnima: prihvat, slušanje i praćenje. Kako je kazao papa Franjo, prihvat mora biti prva osobina ispovjednika. To je ono što pomaže pokorniku da pristupi sakramentu s ispravnim duhom, da se ne okrene sebi i vlastitom grijehu, već da se otvori Božjem očinstvu, daru milosti. Prihvat je mjera pastoralnog milosrđa, dodao je.

Druga važna dimenzija jest slušanje, što ne znači samo čuti, već zahtijeva nutarnje raspoloženje koje sastoji od pažnje, dostupnosti i strpljenja. „Morate ostaviti svoje misli, svoje obrasce, da zaista otvorite svoj um i srce za slušanje. Ako, dok drugi govori, već razmišljate što reći, što odgovoriti, onda ne slušate njega ili nju, već sebe. U nekim se ispovijedima gotovo se ništa ne treba reći – mislim kao savjet ili poticaj – nego samo treba slušati i oprostiti. Slušanje je oblik ljubavi koji čini da se drugi osjeća istinski voljeno“, napomenuo je Sveti Otac.

Koliko puta pokornikova ispovijed postane ispit savjesti za samog ispovjednika, podsjetio je Papa. Slušanje podrazumijeva neku vrstu pražnjenja – isprazniti sebe samoga kako bi drugoga prihvatio. „To je čin vjere u Božju snagu i u zadaću koju nam je Gospodin povjerio“, dodao je Papa. Samo vjerom braća i sestre otvaraju svoja srca ispovjedniku, istaknuo je. Stoga imaju pravu da ih se sluša s vjerom i s onom ljubavlju koju Otac ima za svoju djecu.

Praćenje je posljednja ključna riječ koju je istaknuo Papa. Ispovjednik ne odlučuje umjesto vjernika, nije gospodar tuđe savjesti, napomenuo je. On jednostavno prati, sa svom razboritošću, razlučivanjem i milosrđem za koju je sposoban, prepoznavanje istine i volje Božje u konkretnom iskustvu pokornika. Uvijek je potrebno, naglasio je Papa, razlikovati pravi ispovjedni razgovor od dijaloga duhovne pratnje.

Ispovjednik, podsjetio je, uvijek ima za cilj univerzalni poziv na svetost, i diskretno ga pratiti. Pratiti znači brinuti se za drugoga, hodati zajedno s njim ili s njom. „Nije dovoljno naznačiti odredište, ako tada niste voljni putovati čak ni dio puta zajedno“. Koliko god kratak ispovjedni razgovor, iz nekoliko se detalja mogu uočiti bratove potrebe – „pozvani smo odgovoriti na njih, prateći prije svega razumijevanje i prihvaćanje volje Božje, koji je uvijek put većeg dobra, put radosti i mira“, rekao je Sveti Otac.

Papa je potaknuo prisutne đakone i svećenike da i sami pristupe sakramentu ispovijedi, te dodao: „Rado budite u ispovjedaonici, prihvatite, slušajte, pratite, znajući da je svima potrebno oproštenje, odnosno osjećati da su ljubljeni kao djeca Boga Oca“. Kada ispovjednik izgovara za vrijeme sakramenta riječi da su pokorniku otpušteni grijesi, ono što znači su ujedno i „ti si, brate, sestro, dragocjen, dragocjen Bogu, dobro je da si tu“. Vrlo je to moćan lijek ne samo za dušu, nego i za psihu, kazao je papa Franjo.

Na kraju se osvrnuo na Jubilej 2025., te pozvao Apostolsku pokorničarnu, kojoj je povjerena „duboka jezgra“ događaja, da u dogovoru s ostalim nadležnim tijelima uredi ono što je potrebno, kako bi iduća Sveta godina bila što plodnija.