Društvene promjene koje mijenjaju životne uvjete braka i obitelji u cijelom svijetu, te sadašnja dugotrajna i višestruka kriza koja stavlja u tešku kušnju projekte stabilnih i sretnih obitelji, izazovi su na koje se može odgovoriti ponovno otkrivajući vrijednosti obitelji kao izvora i ishodišta društvenoga poretka, kao vitalne stanice bratskoga društva, sposobne brinuti se za zajednički dom, istaknuo je Papa.

Obitelj je gotovo uvijek na prvom mjestu na ljestvici vrijednosti različitih naroda, jer je upisana u samu narav žene i muškarca. U tom smislu, brak i obitelj nisu isključivo ljudske institucije, unatoč brojnim promjenama tijekom stoljeća, kao i kulturnim i duhovnim razlikama među različitim narodima. Međutim, postoji opasnost da se ta vrijednost živi individualistički i privatistički, kao što se djelomično događa na Zapadu. Tada obitelj može biti izolirana i fragmentirana u kontekstu društva. Gube se tako društvene funkcije koje obitelj ostvaruje među pojedincima i u zajednici, posebno u odnosu na najslabije, upozorio je Papa.

Valja stoga shvatiti da je obitelj dobro za društvo, i to ne kao jednostavno udruživanje pojedinaca, nego kao odnos utemeljen na „vezi međusobnoga savršenstva“, da upotrijebimo izraz svetoga Pavla (usp. Kol 3,12-14), rekao je Papa te objasnio: Čovjek je, naime, stvoren na sliku i priliku Boga koji je ljubav (usp. 1 Iv 4, 8.16). Međusobna ljubav između muškarca i žene odraz je apsolutne i pouzdane ljubavi kojom Bog ljubi ljudsko biće, predodređeno biti plodno i ostvareno u zajedničkom djelu društvenoga poretka i očuvanju stvorenoga.

Obitelj je relacijska veza savršenstva koju čini dijeljenje odnosa vjerne ljubavi, povjerenja, suradnje i uzajamnosti, iz kojih proizlazi dobro pojedinih članova obitelji, a time i njihova sreća. Tako shvaćena, obitelj, koja je po sebi relacijsko dobro, postaje također izvor brojnih dobara i odnosa za zajednicu, kao što su, primjerice, dobar odnos s državom i drugim društvenim udrugama, solidarnost među obiteljima, prihvat onih koji su u teškoći, pozornost prema posljednjima ili suprotstavljanje procesima osiromašenja.

Papa je potom istaknuo humanizaciju osoba u obitelji, i to kroz odnos „mi“, promičući istodobno svačije legitimne razlike, te upozorio da je upravo to važno kako bismo shvatili što je obitelj, odnosno da ona nije samo udruživanje osoba.

Istaknuvši potom obitelj kao mjesto prihvata, papa Franjo se spomenuo obitelji u kojima su njezini članovi slabi, bolesni ili s invaliditetom, posvojiteljskih i udomiteljskih obitelji, te onih koje se brinu o migrantima i marginaliziranim osobama. Pritom je podsjetio da je obitelj glavni protuotrov za siromaštvo, za problem aktualne demografske zime, stvarnosti koja je vrlo ozbiljan problem, posebno u Italiji, za neodgovorno majčinstvo i očinstvo, što je također vrlo ozbiljna stvar o kojoj treba voditi računa kako se ne bi događalo.

Međutim, obitelji treba pomoći. Moguće je društvo koje je „prijatelj obitelji”, istaknuo je Papa. Potrebno je da se u svim zemljama promiču socijalne, gospodarske i kulturne politike, koje su naklonjene obitelji, koje su „prijateljice obitelji“. To su, primjerice, politike koje čine mogućim usklađivanje obitelji i posla; fiskalne politike koje prepoznaju obiteljska opterećenja i podupiru odgojne funkcije obitelji usvajanjem odgovarajućih instrumenata porezne pravednosti; politike prihvaćanja života; te socijalne, psihološke i zdravstvene usluge usmjerene na potporu bračnim i roditeljskim odnosima.

Kada neka civilizacija iskorijeni iz svoje zemlje stablo ‘besplatnosti’, njezino propadanje postaje nezaustavljivo. Obitelj je glavna saditeljica stabla besplatnosti. Stoga je potrebno ponovno otkriti ljepotu obitelji, ali su za to potrebni neki uvjeti. Najprije valja s očiju uma ukloniti „kataraktu“ ideologijā koje nas sprječavaju da vidimo stvarnost. To je pedagogija unutarnjeg učitelja – ona Sokratova i svetog Augustina – a ne ona koja jednostavno traži suglasnost, rekao je Papa.

Drugi je uvjet ponovno otkrivanje podudarnosti između prirodnoga braka i sakramentalnoga braka. Razdvojenost među njima, naime, završava, s jedne strane time da nas navodi na razmišljanje o sakramentalnosti kao o nečem dodanom, izvanjskom, a s druge bi strane mogla instituciju obitelji prepustiti tiraniji neprirodnoga. Treći je uvjet, kako podsjeća apostolska pobudnica ‘Amoris laetitia’, svijest da milost sakramenta ženidbe ozdravlja i uzdiže cijelo ljudsko društvo, te da je kvasac bratstva – istaknuo je Sveti Otac.

Povjeravajući ta razmišljanja sudionicima opće skupštine Papinske akademije društvenih znanosti, Papa je na kraju ponovno pohvalio njihovo djelovanje i zahvalio im, te ih od srca blagoslovio.