„Osjećati se kao kod kuće“. To je ono što je papa rekao da osjeća čim se obratio prisutnima nakon što je poslušao svjedočanstva onih koji žive u naselju Borro.

Rekao je to dok je gledao djela koja je s mnogo predanosti ostvarila Župa Gospe Guadalupske, zaštitnice Latinske Amerike. Ovdje se, naime, kako je rekao, osjeća onako kako se osjećao kada je istraživao te krajeve, čineći se bližnjim kroz svoju pastoralnu misiju.

Riječi dobrodošlice nadbiskupa Montevidea kardinala Daniela Fernanda Sturle Berhoueta prikazale su zemlju patnje, gdje siromaštvo, nedostatak prilika i nasilje otkrivaju fragmentaciju urugvajskoga društva. Pa ipak, upravo u toj degradaciji postoji velika ljubav koja odražava Božju ljubav: od pučkih kuhinja do škola, od brige o starijim osobama do mnogo posvećenih osoba članova raznih redovničkih zajednica koji rade za najugroženije.

Brojni mladi volonteri daruju svoje vrijeme braći i sestrama koji pate, rekao je kardinal ističući osobitost žive zajednice. Pojasnio je da to nisu teorijski projekti, nego svakodnevno posvećivanje koje traje već desetljećima. Potom se spomenuo Rubéna Isidra Alonsa, urugvajskoga svećenika poznatoga kao „otac Chaco“, koji je svoj život proveo upravo u najsiromašnijim periferijama glavnoga grada.

Kao prvi papa koji posjećuje taj dio periferije Montevidea, zadivljen plodovima zauzimanja župe u pružanju prihvatljivije kvalitete života obiteljima koje se svakodnevno suočavaju s uličnim nasiljem, trgovinom drogom i kroničnim siromaštvom, papa Lav je istaknuo smisao poslanja unutar te crkvene jezgre, odnosno župe: „Biti poput svjetionika koji pokazuje prisutnost Isusa Krista“.

Izrazio je radost što je mogao pridonijeti izgradnji novih stanova za obitelji u potrebi, rekavši: „Drago mi je da sam mogao pridonijeti ovoj prekrasnoj inicijativi zahvaljujući dobročiniteljima zaklade Papal Foundation, kojima upućujem najiskreniju zahvalnost za njihovu velikodušnost. Neka ti stanovi budu za vaše obitelji mnogo više od jednostavnoga krova nad glavom: pravi dom u kojemu mogu rasti u dostojanstvu, miru i nadi, uvijek osjećajući Božju blizinu i ljubav.“

Papa Lav je spomenuo prispodobu o milosrdnom Samarijancu kako bi ulio nadu onima koji trpe nepravdu života u kojemu nema svjetla nade. Osim toga, podsjetio je, riječ je o situacijama s kojima se danas nekako moramo nositi, i u našim četvrtima, gdje nesigurnost i nasilje prijete i našim dragima.

Papa je potaknuo da se odgovori konkretno, osjećajući se pozvanima učiniti nešto kako bi se suprotstavilo spirali ne-života. „Tako ćemo moći vidjeti, kao što je slučaj u Casavalleu, ne samo bijedu i oskudicu, nego i drugu stranu medalje. To je, primjerice, učinio otac Cacho, koji je znao graditi mostove, rušiti zidove i poticati susret“, dodao je.

„Ne možemo jednostavno proći dalje kada znamo da u Urugvaju ima djece koja ne idu u školu iz straha da se više neće vratiti. Ne možemo ušutkati svoju savjest kada vidimo da majka nema sredstava kako bi nahranila svoju djecu. Ne možemo ignorirati činjenicu da oko nas ima mnogo ljudi koji pate, koji su sami i ranjivi“, poručio je Sveti Otac.

Briga o bližnjemu; to je ono što papa Lav rado ponavlja. Stoga je ponovno istaknuo neke stvari koje je već iznio vlastima u prvom govoru održanom u Urugvaju: zajamčiti dostojanstvo, primarne usluge za sve te premostiti nejednakosti.

„Dijete ove zemlje, tako bogate resursima, ne bi smjelo ići spavati bez jela, niti biti lišeno dostojanstvenog obrazovanja i budućnosti zbog nesigurnosti koja vlada na ulicama. Još manje bi trebalo trpjeti nasilje do te mjere da izgubi život. Moramo raditi zajedno: Crkva, civilno društvo i država. Moramo se trgnuti iz inercije i zauzeti se za opće dobro. […] Na nama je da odlučimo hoćemo li izgraditi novi grad, u kojemu nitko nije isključen, ili ćemo nastaviti udobno uronjeni svatko u vlastite poslove“, poručio je Papa, a prenio Vatican News.