Napomenuo je da je u sudskoj vlasti svakom vjerniku, obitelji i zajednici potrebna istina o vlastitoj crkvenoj situaciji te ponovno istaknuo da brak nije ideal, nego kanon istinske ljubavi između muškarca i žene.

Postupke proglašenja ništavosti ženidbe ne treba smatrati isključivo tehničkim područjem koje zanima samo stručnjake, niti sredstvom kojemu je svrha jedino dobivanje slobodnog statusa osobe. Oni, naprotiv, uključuju pravnu, crkvenu i pastoralnu dimenziju koje su međusobno povezane. Citirao je papa Lav XIV. što je svojedobno želio papa Franjo.

U dugom govoru Papa je potaknuo prisutne da razmisle, prije svega, o dvjema ekleziološkim pretpostavkama crkvenih sudskih postupaka: o svetoj moći te o sudjelovanju u onoj Kristovoj koja se ostvaruje u službi istine, kao putu prema spoznaji i prihvaćanju konačne Istine – Krista – te otajstva bračnoga saveza.

U sudskoj vlasti djeluje temeljni aspekt pastoralne službe: služenje istini. Svakom je vjerniku, svakoj obitelji i svakoj zajednici potrebna istina o vlastitoj crkvenoj situaciji kako bi dobro ostvarili put vjere i ljubavi. U tomu se nalazi istina o osobnim i zajedničkim pravima: pravna istina proglašena u crkvenim postupcima aspekt je egzistencijalne istine unutar Crkve.

Papa se osvrnuo na Isusa, blagoga i milosrdnog suca, kako je predstavljen u dvama motuproprijima koji su potaknuli reformu kanonskoga postupka za parnice proglašenja ništavosti ženidbe – Mitis Iudex Dominus Iesus za Zakonik kanonskoga prava i Mitis et Misericors Iesus za Zakonik kanona Istočnih Crkvi. Ako je u Božjem sudu o spasenju uvijek na djelu njegov oprost okajanom grješniku, ljudski sud o ništavosti ženidbe ne bi, međutim, trebao biti manipuliran lažnim milosrđem. Ipak, ostaje činjenica da se u pravilnom obavljanju sudske vlasti mora primjenjivati istinsko milosrđe.

Kako bi sve to bolje objasnio, Papa je citirao svetoga Augustina koji u djelu „De civitate Dei“, pita: što je milosrđe ako ne određeno suosjećanje našega srca s bijedom drugoga, preko kojega smo, ako nam je moguće, potaknuti ublažiti je? Taj je pokret, dodao je, koristan za razum onda kada se milosrđe nudi na način koji čuva pravednost – kako u pomaganju potrebitima, tako i u opraštanju onomu koji se kaje.

U tom svjetlu, postupak poništenja ženidbe može se promatrati kao prinos pravnih stručnjaka zadovoljavanju duboke potrebe za pravednošću u savjesti vjernika te, stoga, kao ostvarenje pravednoga djela istinskoga milosrđa. Svrha reforme, usmjerena na dostupnost i brzinu postupaka, ali nikada na štetu istine, pojavljuje se kao očitovanje pravednosti i milosrđa.

Papa Lav XIV. potom je istaknuo da se u postupcima za poništenje ženidbe uvijek treba uzeti u obzir teološka pretpostavka braka, budući da ga je osnovao Stvoritelj, te ponovno napomenuo da je sakrament ženidbe kanon istinske ljubavi između muškarca i žene.

U prigodi Jubileja obitelji podsjetio je da brak nije ideal, nego kanon istinske ljubavi između muškarca i žene: potpune, vjerne i plodne ljubavi. Kako je naglasio papa Franjo, brak je stvarnost s točno određenom vrijednošću – Božji dar supružnicima.

Stoga je – prema Papinim riječima – u slučajevima ništavosti ključna svijest da se radi u službi istine konkretne zajednice, procjenjujući pred Bogom je li prisutno otajstvo una caro, odnosno „jednoga tijela“, koje zauvijek postoji u zemaljskom životu supružnika unatoč svakom neuspjehu njihova odnosa.

Pape su više puta pozivale na služenje istini – podsjetio je Sveti Otac. Papa Benedikt XVI. u govoru Rimskoj roti 28. siječnja 2006. napomenuo je da je kanonski postupak za ništavost ženidbe u biti instrument za utvrđivanje istine o bračnom vezu, čija je konstitutivna svrha služenje istini. Papa Franjo u predgovoru motuproprija Mitis Iudex pojasnio je da želi slijediti stope svojih prethodnika koji su htjeli da se slučajevi ništavosti rješavaju sudskim, a ne administrativnim putem, kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri zaštitila istina svete veze.

Instituciju sudskog postupka potrebno je vrednovati, ne promatrajući je kao kaotičnu gomilu proceduralnih zahtjeva, nego kao sredstvo pravednosti. Omogućiti strankama, uključujući branitelja veze, da iznesu dokaze i argumente, razumiju elemente koje je iznijela druga strana te sve to stave pred nepristranoga suca – veliko je dobro za sve uključene i za samu Crkvu.

Potrebno je poticati pomirenje među supružnicima – istaknuo je Papa – no postoje slučajevi u kojima je potrebno pristupiti sudskom postupku. U svemu se mora imati na umu traženje istine i salus animarum, spasenje duša, koji je vrhovni zakon i svrha ženidbenih postupaka u Crkvi.

Sudska etika, usredotočena na istinu onoga što je pravedno, treba nadahnjivati sve pravne djelatnike – svakoga u njegovoj ulozi – da doprinose djelu pravednosti i istinskoga mira kojemu je proces usmjeren.

Papa je zaključio kako se obiteljski pastoral posljednjih godina sve više povezuje s djelovanjem crkvenih sudova na području ženidbe. Stoga, naglasio je, rad crkvenih sudova ne treba zanemarivati ni podcjenjivati; istodobno sudovi ne smiju zaboraviti da je njihova specifična služba pravednosti sastavni dio brige za dobro obitelji – osobito onih koje se nalaze u teškoćama. To je zadatak koji pripada svima u Crkvi: pastirima, vjernicima i pravnicima.