Dok Katolička Crkva putuje sinodalnim putem, papa Franjo poziva vjernike da promišljaju o činjenici da osobito kroz iskustvo ranjivosti i bolesti možemo naučiti hodati zajedno u skladu s Božjim stilom, a to je blizina, suosjećanje i nježnost.

Katolička Crkva slavi 11. veljače dan Gospe Lurdske. Dan bolesnika ove godine ima za temu “Pobrini se za njega. Suosjećanje kao sinodalna skrb za zdravlje”, nadahnutu na prispodobi o milosrdnom Samarijancu iz Evanđelja po Luki.

Papa Franjo u poruci ističe suosjećanje i brigu za bolesne kao sinodsku vježbu ozdravljenja na koju nas Bog poziva, napominjući da, ako je bolest dio našeg ljudskog stanja, kada je doživljavamo u izolaciji i napuštenosti, nepopraćena brigom i suosjećanjem, može postati nehumana. Iskustva zbunjenosti, bolesti i slabosti dio su ljudskog putovanja. Daleko od toga da nas isključuju iz Božjeg naroda, oni nas dovode u središte Gospodinove pozornosti, jer On je naš Otac i ne želi izgubiti niti jedno od svoje djece na tom putu.

Stanje usamljenosti i napuštenosti čovjeka kojeg su razbojnici pretukli i opljačkali u prispodobi o milosrdnom Samarijancu, isto je ono što danas doživljava previše naše braće i sestara koji su ostavljeni u vrijeme kada im je najpotrebnije pomoći, piše Papa: Postoji duboka veza između ove Isusove prispodobe i mnogih načina na koje se bratstvo uskraćuje u današnjem svijetu, u kojem više nije lako razlučiti napade na ljudski život i dostojanstvo koji proizlaze iz prirodnih uzroka od onih uzrokovanih nepravdom i nasiljem.

Milosrdni Samarijanac priča nam drukčiju priču: onu o čovjeku, prezrenom strancu, koji je potaknut suosjećanjem i brine se za tog stranca na putu, postupajući s njim kao s bratom. Pritom, bez razmišljanja o tome on čini razliku, on čini svijet bratskijim.

U svijetu kojim dominira prožimajuća kultura učinkovitosti koja nas tjera da svoju ranjivost pometemo pod tepih, ne ostavljajući mjesta za našu ljudsku slabost, Katolička Crkva je stoga pozvana “odmjeriti se s evanđeoskim primjerom milosrdnog Samarijanca, kako bi postala prava ‘poljska bolnica’, jer se njezino poslanje očituje u djelima brige, osobito u povijesnim okolnostima našega vremena. Svi smo mi krhki i ranjivi i potrebno nam je to suosjećanje koje zna zaustaviti, pristupiti, iscijeliti i podići. Stoga je nevolja bolesnika poziv koji siječe ravnodušnost i usporava korak onima koji svojim putem idu kao da nemaju sestara i braće.

Dok Svjetski dan bolesnika poziva na molitvu i blizinu onima koji pate on također ima za cilj podići svijest Božjeg naroda, zdravstvenih ustanova i civilnog društva s obzirom na novi način zajedničkog kretanja naprijed. Doista, zaključak prispodobe o milosrdnom Samarijancu sugerira kako se djelovanje bratstva, koje je započelo kao susret licem u lice, može proširiti na organiziranu skrb, ističe Papa.

U tom smislu ponovno skreće pozornost na hitnu potrebu za strategijama i resursima kako bi se zajamčilo temeljno pravo svake osobe na osnovnu i pristojnu zdravstvenu skrb, napominjući da je pandemija COVID-19 razotkrila strukturalna ograničenja postojećih sustava javne skrbi, dok je opteretila velike mreže stručnosti i solidarnosti.

Završavajući poruku, papa Franjo još jednom ponavlja da su bolesni u središtu Božjeg naroda te Katolička Crkva napreduje zajedno s njima kao znak čovječanstva u kojemu je svatko dragocjen i nitko ne smije biti odbačen ili napušten. Papa je zaključio poruku povjerivši Marijinu zagovoru sve bolesnike te one koji se o njima brinu u njihovim obiteljima i volontere.