Biti zajedno protagonisti poslanja Crkve

Sinodalnost, zajednički put, poziv je temeljan za Crkvu. Samo na tom horizontu moguće je razlučiti i cijeniti različita zvanja, karizme i službe. Znamo da Crkva postoji kako bi evangelizirala, da bi išla naprijed i da sije sjeme Evanđelja u povijesti. To poslanje može se izvršiti samo ako sva područja pastoralnog djelovanja surađuju i, što je još važnije, uključuju sve Gospodinove učenike, ističe papa Franjo, dodajući kako su svi krštenici, bez obzira na njihov položaj u Crkvi ili njihovu razinu poučavanja u vjeri, nositelji su evangelizacije (Evangelii Gaudium, 120). Moramo se čuvati mentaliteta koji bi razdvajao svećenike i laike, smatrajući prve protagonistima, a druge izvršiteljima, te zajedno nositi kršćansko poslanje kao jedan Božji narod, upozorava Papa.

Poziv da budemo čuvari jedni drugih i svega stvorenog

Riječ „poziv“ ne treba shvatiti restriktivno, misleći da se to odnosi samo na one koji slijede Gospodina kroz život posebnog posvećenja. Svi smo pozvani sudjelovati u Kristovu poslanju da ponovno ujedini rascjepkano čovječanstvo i da ga pomirimo s Bogom, navodi Sveti Otac. Svaki muškarac i žena, čak i prije susreta s Kristom i prihvaćanja kršćanske vjere, prima s darom života temeljni poziv: svatko od nas je stvorenje koje Bog želi i voli; svatko od nas ima jedinstveno i posebno mjesto u Božjem umu. U svakom trenutku našeg života pozvani smo poticati tu božansku iskru, prisutnu u srcu svakog muškarca i žene, te tako pridonijeti rastu čovječanstva nadahnuto ljubavlju i uzajamnim prihvaćanjem, poručuje papa Franjo. Kako ističe, pozvani smo biti čuvari jedni drugih, jačati veze sklada i dijeljenja te liječiti rane svega stvorenoga kako se njegova ljepota ne bi uništila. U tom širem smislu, dodaje Papa, „poziv“ nemaju samo pojedinci, već i narodi, zajednice i grupe raznih vrsta.

Poziv na prihvaćanje Božjeg pogleda

Kako podsjeća Papa, unutar tog velikog zajedničkog poziva, Bog svakome upućuje poseban poziv. Božji pogled pun ljubavi uvijek nas susreće, dotiče nas, oslobađa nas i preobražava, čineći nas novim osobama, piše, navodeći kako se to događa u svakome pozivu. Susrećemo se s Božjim pogledom koji nas poziva. Poput svetosti, to nije izvanredno iskustvo samo za neke, jer je Božji pogled i poziv usmjeren na svaku osobu.

Poziv nastaje na taj način zahvaljujući umijeću božanskog kipara koji svojim „rukama” natjera da izađemo iz sebe i postanemo remek djelo kakvo smo pozvani biti. Riječ Božja, naglašava, koja nas oslobađa od samozadubljenja, posebno nas može pročistiti, prosvijetliti i rekreirati. Naučimo slušati i našu braću i sestre u vjeri, dodaje, jer njihovi savjeti i primjer mogu pomoći u otkrivanju Božjeg plana, koji nam pokazuje uvijek nove putove koje trebamo slijediti.

Pozvani odgovoriti na Božji pogled

Božji nas je pogled pun ljubavi i stvaralaštva susreo na posve jedinstven način u Isusu, nastavlja Papa. Njegov pogled pun ljubavi počiva na svakome od nas, piše, ohrabrujući da dopustimo da nas taj pogled dotakne kako bismo mu dopustili da nas vodi izvan nas samih.

Naučimo isto tako gledati jedni druge kako bi se svi s kojima živimo i s kojima se susrećemo osjećaju prihvaćeno i otkriju da postoji Netko tko ih gleda s ljubavlju i poziva da razviju svoj puni potencijal.

Naši se životi mijenjaju kada prihvatimo taj pogled. Sve postaje dijalog zvanja između nas samih i Gospodina, ali i između nas samih i drugih. Dijalog koji nas, doživljen u dubini, čini da sve više postajemo ono što jesmo, piše Papa, dajući primjer bl. Joséa Gregorija Hernándeza Cisnerosa, liječnika iz Venezuele, kao uzornog svjedoka prihvaćanja Gospodinova poziva u potpunosti.

Pozvani graditi bratski svijet

Nadalje, kao kršćani primamo zvanje ne samo pojedinačno, nego i svi zajedno. Svatko od nas blista poput zvijezde u Božjem srcu i na svodu svemira. U isto vrijeme, međutim, pozvani smo formirati konstelacije koje mogu voditi i osvjetljavati put čovječanstva, počevši od mjesta u kojima živimo, piše Papa. To je otajstvo Crkve, slavlje različitosti, znak i oruđe svega što je čovječanstvo pozvano biti. Iz tog razloga Crkva mora postajati sve više sinodalna, ističe Papa.

Kada govorimo o „pozivu“, onda se ne radi samo o odabiru ovog ili onog načina života, objašnjava Sveti Otac, već je riječ o ostvarenju Božjeg sna, velike vizije bratstva koju je Isus njegovao kada se molio Ocu „da svi budu jedno” (Iv 17,21). Svako zvanje u Crkvi, i u širem smislu u društvu, pridonosi zajedničkom cilju: slaviti među muškarcima i ženama taj sklad mnogostrukih darova koje može donijeti samo Duh Sveti.

Obraćajući se svećenicima, posvećenim muškarcima i ženama te vjernicima laicima, papa Franjo u poruci poziva na zajednički rad u svjedočenju istine da jedna velika ljudska obitelj, ujedinjena u ljubavi, nije utopijska vizija, već sama svrha za koju nas je Bog stvorio. Poziva na molitvu da se Božji narod, usred dramatičnih događaja povijesti, sve više odaziva na taj poziv.