Papa premonstratenzima: Gospodarske odluke neka budu u službi društvene pravednosti

Prémontré, malo mjesto na sjeveru Francuske, postalo je radionica u kojoj je oblikovana protozajednica Reda premonstratenga, nakon prve ispovijesti svetoga Norberta, i njegovih prvih drugova, podsjetio je papa Franjo. Povijest vjerskih redova, objasnio je Papa, često ističe određenu napetost između utemeljitelja i djela koje je utemeljio. To je dobro jer, kada nema napetosti, utemeljitelj nosi sve sa sobom i institut umre s utemeljiteljem. Napetost, dakle, daje da zajednica, vjerski red, raste, rekao je.

Sveti Norbert bio je misionar, putujući propovjednik te, kao biskup Magdeburga, planirao je evangelizaciju granica tadašnjega germanskog carstva. Potom su osnovane druge opatije i samostani reda koji se spremaju proslaviti svoju 900. obljetnicu osnutka. Papa je stoga potaknuo prisutne da razmišljao o tomu kako se misionarska karizma sv. Norberta može ostvariti u stabilnim zajednicama vezanima za određeno mjesto.

Između dobrih namjera i pogrešaka bez srama

Prisutnost je neke zajednice sestara ili braće poput svjetionika u okolnoj sredini. Ipak, ljudi znaju također da vjerske zajednice ne odgovaraju uvijek u potpunosti životu na koji su pozvane, primijetio je Papa. Konkretno kršćansko iskustvo čine dobre namjere i pogreške, kao i započinjanje uvijek iznova. Nemojte se sramiti toga! To je put, ohrabrio ih je papa Franjo.

Nije uzalud to što oni obećavaju da će voditi život obraćenja i zajedništva, jer, kako je istaknuo Papa, bez obraćenja nema zajedništva i upravo to ponovno započinjanje i obraćenje na bratstvo, jasno je svjedočanstvo evanđelja, više od mnogih propovijedi. Istaknuvši potom javno i pristupačno obilježje slavlja u crkvama Premonstratenškoga reda, te napominjući da su vjernici i prolaznici dobrodošli i uključeni u molitvenu zajednicu, Papa je rekao da je kultura bratskoga zajedničkog života, u kojoj ima mjesta i za osobnu molitvu, temelj istinske ‘misionarske gostoljubivosti’ kojoj je svrha zajamčiti da ‘stranci’ postanu braća i sestre.

U stvarnosti u duhu karizme

Regularni kanonici su misionari jer, u duhu svoje karizme, uvijek nastoje krenuti od evanđelja i konkretnih potreba ljudi. Narod nije apstrakcija; čine ga osobe koje poznajemo, zajednica, obitelji, pojedinci s konkretnim licem, koji su povezani s opatijom ili samostanom, jer žive i rade na istom području. Papa je stoga potaknuo na duboki dijalog. Imati sposobnost za kulturno uključivanje u narod i razgovor s ljudima, a ne nijekati narod iz kojega smo proizišli, karizma je koja nam pomaže stalno ulaziti u stvarnost, napomenuo je Papa.

Misionarski se zanos u premonstratenskoj kući pretvara u konkretne odluke na društvenom, gospodarskom i kulturnom području. Ali, gospodarska djelatnost služi poslanju i ostvarenju karizme, nije nikada sama sebi svrha. Kada u nekom vjerskom redu, pa i u biskupiji, zavlada gospodarska djelatnost i sve ide dalje, odmah se zaboravljaju ljudi i ono što je rekao Isus: da se ne može služiti dvojici gospodara. (…) Idolopoklonstvo novca nas udaljava od istinskoga poziva, upozorio je, među ostalim, Sveti Otac, prenosi Vatican News.