I dvojica apostolskih prvaka nisu bili gledatelji nego protagonisti evanđelja, vjerovali su ne s riječima nego s djelima, upozorio je Papa. Petar nije govorio o svojoj misiji, bio je ribar duša, Pavao na svojim putovanjima i u svjedočenjima nije pisao učene knjige nego pisma puna života. Obojica su živjela u služenju Gospodinu i svojoj braći i sestrama, istaknuo je Papa.

To je „provokacija” današnjim kršćanima, jer smo u opasnosti izražavati stavove, imati sjajne ideje i koristiti lijepe riječi bez da istinskoga osobnoga uključivanja. Koliko samo puta kažemo da želimo Crkvu vjerniju evanđelju, bliskiju ljudima, proročku i misionarsku – ali ništa konkretno ne činimo, upozorio je Sveti Otac. Kako je tužno vidjeti koliki pričaju, komentiraju i raspravljaju ali samo rijetki i svjedoče, ocijenio je Papa, dodajući: Petar i Pavao imali su svoje mane, ali to ih čini još vjerodostojnijima.

Svjedoci se ne gube u riječima već donose plod. Ne tuže se na druge i svijet već počinju od sebe samih. Podsjećaju da Boga ne treba objaviti nego pokazati, ne proklamacijama već primjerom, istaknuo je Papa. Naše svjedočenje počinje istinom o nama samima, borbom protiv vlastite dvoličnosti i laži. Gospodin kroz nas može činiti velike stvari ako se ne posvetimo vlastitom imidžu već budemo iskreni s njim i bližnjima, zaključio je Papa.