Papa se obratio redovnicama s nekoliko riječi mimo pripremljenoga govora, a pripremljeni tekst im uručio. U njemu se osvrnuo na temu njihove skupštine: „Prigrliti krhkost na sinodskome putu“.

Prigrliti krhkost podsjeća na prizor pranja nogu iz evanđelja, gdje uočavamo Petrovu ranjivost, ali i Isusovu koji mu izlazi u susret. Petru je teško prihvatiti da mu je potrebna promjena mentaliteta, srca, da mora dopustiti da mu se operu noge kako bi to poslije mogao učiniti sa svojom braćom i sestrama, piše Papa. Izlazeći mu u susret, Sin Božji se postavlja u stanje ranjivosti, u ulogu sluge, pokazujući time kako se Isusov život može razumjeti samo putem služenja. Uz Petra, Crkva uči od Učitelja da kako bi dala svoj život i služila drugima, pozvana je prepoznati i prihvatiti vlastitu krhkost te se pritom „sagnuti“ pred tuđom krhkošću.

Neka i sudionice skupštine žive svoj autoritet poput službe, napomenuo je Papa, dodajući kako posvećeni život danas priznaje i svoju krhkost, makar to bilo ponekad teško prihvatiti. Kriza kroz koju prolazimo, kazao je, natjerala nas je da osjetimo krhkost. Poziva da prihvate manjinu, dok su nekoć bili naviknuti na velike brojeve i djela, na društveni značaj. Sve to poziva, istaknuo je, da se vrate stavu koji je Sin Božji imao prema Ocu i čovječanstvu, da postane sluga. Ne radi se o ropstvu, sagnuti se nije povlačenje u vlastite rane i nedosljednosti, nego otvarati se odnosu, razmjeni koja daje dostojanstvo i liječi, poput Petra, od kuda počinje novi put s Isusom, naglasio je Papa.

Takav je stav oduvijek osvjetljavao vjerski život. Nakon što su se prepoznali kao krhki, pozvani su zapitati se koje su to nove ranjivosti, krhkosti, pred kojima se kao posvećene osobe moraju sagnuti. Neka se u toj potrazi ne boje novih službi i novih načina evanđeoskog vršenja vlasti. Neka to ne bude teorijska ili ideološka potreba, već potraga koja počinje od približavanja nogama ranjenog čovječanstva i hodanja uz ranjenu braću i sestre – počevši od sestara u njihovim zajednicama, istaknuo je Sveti Otac.

Dotaknuo se još jedne evanđeoske slike – onu Marije Magdalene, koja dobro poznaje što znači prijelaz iz neurednog i krhkog života u onaj usredotočen na Isusa i službu navještaja. One predstavljaju brojne karizme, naveo je Papa, pozivajući ih da u svjetlu Petra i Marije Magdalene razmotre i dopuste da ih Isus pogleda i preobrazi – na taj će se način moći poput njih staviti u službu čovječanstva.

Ne bojte se svoje ranjivosti, potaknuo je Papa, pozivajući ih na aktivno sudjelovanje u sinodskome procesu obogaćujući Crkvu vlastitim karizmama, ali prije svega da omogućujući da se sinodski rad odvija u životima zajednica. Od vas se očekuje da budete tkalci novih odnosa, kako Crkva ne bi bila zajednica anonimnih ljudi, već svjedoka Uskrsloga, unatoč našoj krhkosti.

Naglasio je i hitnost službe pratnje, dodajući i kako jedan lijep znak sinodske obnove je uzajamna briga, misleći posebno na male kongregacije ili one koje se jedva održavaju. Važno je uvijek biti u stanju dati vjeran i kreativan odgovor Gospodinu, zaključio je Papa.