Papase redovničkim poglavarima obratio bez unaprijed pripremljenoga teksta u kojemu o„Pozvani biti tvorci mira“, tema je koju je Unija vrhovnih poglavarapširno razmišlja o miru, te posebno napominje da mir koji je Bog darovao ljudima, i koji nam omogućuje da se svi osjećamo braćom, nije stanje ne-rata ili kraja rata, stanje mira i blagostanja; on je plod milosrđa, i nije nikada ljudsko osvajanje, nego je skladna cjelina odnosa s Bogom, sa samim sobom, s drugima i sa stvorenim svijetom. Mir je također iskustvo Božjega milosrđa, oprosta i dobrostivosti koji nas čini sposobnima biti milosrdni, praštati, te odbacivati svaki oblik nasilja i ugnjetavanja, napominje Papa.

Mir se temelji na priznavanju dostojanstva ljudske osobe i zahtijeva poredak u kojemu zajedno sudjeluju pravednost, milosrđe i istina. “Uspostavljanje mira je, dakle, majstorski posao koji valja raditi zanosno, sa strpljenjem, iskustvom, ustrajnošću, jer je to proces koji traje kroz vrijeme. Mir nije industrijski proizvod nego majstorsko djelo. Ne nastaje mehanički, potrebna mu je mudra intervencija čovjeka. Ne gradi se serijski, samo tehnološkim razvojem, već zahtijeva ljudski razvoj. Zbog toga se mirovni procesi ne mogu prepuštati diplomatima ili vojsci; za mir su odgovorni svi i svatko pojedinačno”, istaknuo je Papa.

Obraćajući se izravno posvećenim osobama, Papa ih potiče da se zauzimaju u sijanju mira u svakodnevnom životu, i to ponašanjem i gestama služenja, bratstva, dijaloga, milosrđa, te da neprestano mole kako bi od Isusa zadobili dar mira. Sve to imaju činiti počevši od vlastitih zajednica, gradeći mostove, a ne zidove unutar i izvan njih: “Kada svatko pridonese milosrdno obavljajući svoju dužnost, u zajednici vlada mir. Nas, posvećene osobe, svijet treba i kao tvorce mira!”

Međutim, Papa ističe da te strukture – kapituli, bratske i kanonske vizitacije, skupštine, povjerenstva i druge strukture vlastite pojedinim kongregacijama – valja nanovo razmotriti. Valja također vidjeti, a možda i preispitati način obavljanja službe vlasti. Naime, potrebno je paziti na opasnost da se ona ne pretvori u autoritarne, katkada i despotske oblike, upozorava Papa te spominje i opasnost da se vlast primjenjuje kao povlastica, za one koji ju imaju ili koji ju podupiru. Na taj način postaje oblik suučesništva među stranama, tako da svatko radi što želi, podupirući tako, paradoksalno, vrstu anarhije koja zajednici nanosi veliku štetu.

Stoga, hoditi zajedno, slušati se, cijeniti raznolikost darova i biti gostoljubive zajednice, način je življenja sinodalnosti a posvećene osobe, svojim svjedočanstvom, mogu mnogo pridonijeti Crkvi, upravo u sinodskom procesu koji je u tijeku, poručio je Papa.