Izrazio je nadu da će povjesničari svojim istraživanjem, analizom dinamike koja obilježava ljudska zbivanja, pridonijeti hrabrom početku procesa sučeljavanja u konkretnoj povijesti naroda i država. Aktualna situacija u istočnoj Europi za sada ne dopušta susret s uobičajenim sugovornicima Odbora, s kojima već desetljećima surađuju, bilo to s Ruskom akademijom znanosti u Moskvi ili s povjesničarima pravoslavnog Moskovskog patrijarhata. No, unatoč tomu, papa Franjo je kazao kako je siguran da će pronaći prave prilike za nastavak i intenziviranje zajedničkog rada, koji će biti dragocjen doprinos u promicanju mira.

Proučavanje povijesti, koja je nerijetko obilježena ratnim događajima, mogla bi se ipak shvatiti kao izgradnja mostova, usredotočimo li se na elemente i događaje koji omogućuju plodne odnose među ljudima, između vjernika i nevjernika, između kršćana različitih konfesija.

Vaše iskustvo je puno pouka, naglasio je Papa. One su potrebne jer mogu ponuditi povijesno pamćenje potrebno kako bi se shvatilo što je na kocki u stvaranju povijesti Crkve i čovječanstva. To je napose važno kada je riječ o otvorenosti prema pomirenju braće i sestara, zacjelivanju rana, reintegraciji dojučerašnjih neprijatelja u međunarodnu zajednicu, kao što su to učinili utemeljitelji jedne ujedinjene Europe nakon II. svjetskog rata.

Na kraju, papa Franjo potaknuo je članove Odbora neka uvijek budu otvoreni horizontu povijesti spasenja u okviru opsega i metodologije svog rada, bilo u sveučilišnoj nastavi, istraživanju, izdavaštvu ili sudjelovanju na akademskim konferencijama. Taj je horizont poput atmosfere u kojoj ljudske stvari „dišu“, hvatajući svjetlost, otkrivajući jedno šire značenje: ono što dolazi od Krista, „koji je Gospodar Crkve i Gospodar ljudske povijesti zbog otajstva Otkupljenja“ (Ivan Pavao II., Enciklika Redemptor hominis, 4. ožujka 1979., 22.).