U objavi na računu @Pontifex u subotu, 19. kolovoza, povodom Svjetskoga dana humanitarne pomoći, odjekuje poticaj koji je jedan od lajtmotiva učiteljstva pape Franje: izgradnja mira, koja zahtijeva napor i društvenu uključenost, kao i premještanje ‘osnovne djelatnosti’ međunarodnih institucija s oružja na hitne potrebe narodā u teškoćama.

„Naša je odgovornost pomoći iskorijeniti iz srdaca mržnju i nasilje. Potičemo da se položi oružje, smanje vojni izdatci kako bismo se pobrinuli za humanitarne potrebe, pretvorili oruđe smrti u oruđe života“, stoji u objavi.

#NoMatterWhat, “što god se dogodi”

Hrana, voda, sklonište, obrazovanje, zdravlje, prehrana i zaštita – to je ono što humanitarne organizacije nude u većini situacija u kojima vladaju krhkost, opasnost, bijeda. Svjetski dan humanitarne pomoći, koju su 2008. godine ustanovili Ujedinjeni narodi, odaje počast hrabrosti i predanosti humanitarnih djelatnika u cijelom svijetu.

„Nije važno tko, nije važno gdje, nije važno što“, ovogodišnje je geslo, kako stoji na web stranici posvećenoj tom danu.

U ovom je trenutku više od 130 milijuna ljudi u krizi zbog rata ili prirodnih katastrofa, kojima je potrebna humanitarna pomoć. Djelatnika ne nedostaje, uglavnom dobro pripremljenih, potaknutih temeljnim načelima humanosti, nepristranosti, neutralnosti i neovisnosti. Riječ je o osobama koje svojim radom senzibiliziraju javno mnijenje na uvjete u kojima žive civili diljem svijeta, ali svjesni da idu u susret sve opasnijoj obvezi: naime, broj nesreća u kojima su sudjelovali, od 2003. godine veći je više od tri puta, odnosno u prosjeku je svake godine oko 450 humanitarnih djelatnika ubijeno, ranjeno ili oteto.

Dvadeset godina nakon napada na Hotel Canal u Bagdadu

Koliko je ratova započelo zbog arogancije, ravnodušja, nezainteresiranosti za razloge drugih, pitao se Sérgio Vieira de Mello, posebni predstavnik Ujedinjenih naroda u Iraku, koji je bio jedna od 22 žrtve napada na Hotel Canal u Bagdadu 2003. godine. U tom je napadu sjedište Organizacije ujedinjenih naroda u glavnom iračkom gradu pretvoreno u ruševine. Bio je to jedan od najsmrtonosnijih napada u povijesti Ujedinjenih naroda; tada je prvi put na nišanu bila neutralna međunarodna humanitarna organizacija. Dogodilo se to 19. kolovoza; zbog toga je znakovita odluka da se Svjetski dan humanitarne pomoći obilježava upravo na taj dan.

Dvadeset godina poslije impresivno je primijetiti koliko taj strašni teroristički čin nije ugasio motivaciju djelatnika, nego ju je na neki način ispunio smislom. To je jasno vidljivo iz brojnih svjedočanstava preživjelih koji govore o tomu kako žive svoju misiju otpornosti, ukorijenjenost u teritorij i pripadnost zajednicama.

UN: Neprihvatljivo je smanjenje pomoći milijunima ljudi

Globalne humanitarne operacije danas dosežu na deset puta veće područje nego prije dvadeset godina, istaknuo je u poruci generalni tajnik Organizacije ujedinjenih naroda António Guterres. Riječ je o dostavi pomoći potrebne za spašavanje života za 250 milijuna ljudi u 69 zemalja. Uz množenje kriza, neprihvatljivo je da su humanitarni djelatnici primorani smanjiti pomoć milijunima ljudi u teškoćama, upozorio je te primijetio kako su se u posljednjih dvadeset godina povećale geopolitičke napetosti; osim toga, vlada očiti prijezir prema međunarodnom humanitarnom pravu i ljudskim pravima, kao i kampanje dezinformiranja i programirane agresije. Sama je solidarnost sada napadnuta, tvrdi generalni tajnik.

U tom su scenariju, međutim, izazovi ojačali globalnu humanitarnu zajednicu, stoji u poruci za Međunarodni dan humanitarne pomoći. Humanitarni djelatnici, koji su većinom nacionalno osoblje koje radi u vlastitoj zemlji, još su bliži ljudima kojima služe. Pronalaze nove načine za odlazak dublje u područja pogođena katastrofama i bliže prvim crtama sukoba, potaknuti samo jednom svrhom: spasiti i zaštititi ljudske živote.

Međunarodni Caritas: odgovori na slojevite i dugotrajne krize

Danas se naš svijet treba suočiti s tri glavne prijetnje: sve većom nejednakošću, umnožavanjem sukoba i klimatskom krizom. Humanitarni djelatnici trebaju reagirati na sve slojevitije hitne situacije i sve dugotrajnije krize, napomenuo je Alistair Dutton, glavni tajnik Međunarodnoga Caritasa. Naši humanitarni djelatnici žrtvuju svaki dio sebe, svoje sigurnosti, kako bi služili najugroženijima i osigurali da im budu zajamčena njihova prava. Prisutni su na terenu prije, tijekom i dugo nakon svake katastrofe, stoji u priopćenju te organizacije u kojemu se pojašnjava: ljudi kojima služimo nisu samo jednostavni primatelji humanitarne pomoći, nego su u središtu našega djelovanja. Sve se njihove potrebe – materijalne, socijalne, psihološke i duhovne – razmatraju u cijelosti.

U zemljama poput Ukrajine ili Sirije, humanitarni djelatnici nastavljaju raditi čak i kada su njihovi najmiliji ubijeni ili oteti, ili kada su njihove kuće uništene, a oni sami raseljeni. Nakon potresa u Siriji i Turskoj brojni su članovi osoblja Caritasa Anatolija bili primorani spavati u automobilu, ali nikada nisu prestali dijeliti pomoć, napomenuo je Dutton. Ipak, njihova predanost, nažalost, nailazi na brojne i često zaboravljene krize (poput one u Etiopiji, gdje bi više od 20 milijuna ljudi moglo umrijeti od gladi), ekstremno siromaštvo i nedostatak pozornosti međunarodne zajednice, istaknuo je glavni tajnik Međunarodnoga Caritasa, a prenio Vatican News.