Recinella, 72-godišnji bivši uspješan odvjetnik na Wall Streetu, od 1998. duhovno prati, kao kapelan laik, osuđene na smrt u nekoliko kaznionica na Floridi, zajedno sa svojom suprugom Susan. U toj knjizi pripovijeda svoje iskustvo proizišlo iz susreta s Isusom. Predgovor pape Franje prenosimo u nastavku.

Evanđelje je susret sa živom Osobom koja mijenja život: Isus je u stanju revolucionirati naše projekte, naše težnje i naše perspektive. Upoznati ga znači ispuniti svoj život smislom jer Gospodin nam nudi radost koja nikada ne prolazi. Jer to je sâma Božja radost.

Životnu priču Dalea Recinelle, kojega sam susreo na jednoj audijenciji, bolje sam upoznao kroz članke koje je godinama pisao za L’Osservatore Romano, a sada preko ove knjige koja dira u srce, potvrda je rečenoga: samo se na taj način može objasniti kako je moguće da je čovjek, s brojnim drugim ciljevima na umu koje treba ostvariti u svojoj budućnosti, od kršćanina laika, muža i oca, postao kapelan onih koji su osuđeni na smrtnu kaznu.

To je vrlo težak, riskantan i mukotrpan zadatak, jer rukom dotiče zlo u svim njegovim dimenzijama: zlo učinjeno prema žrtvama, i koje se ne može popraviti; zlo koje osuđeni čovjek proživljava, znajući da mu je suđena sigurna smrt; zlo koje se uz praksu smrtne kazne usađuje u društvo.

Da, kao što sam više puta rekao, smrtna kazna nije ni na koji način rješenje za nasilje koje može pogoditi nevine ljude. Izvršenja smrtne kazne, daleko od toga da donose pravdu, nego potiču osjećaj osvete koji se pretvara u opasan otrov za tijelo naših civilnih društava. Države bi se trebale brinuti o tomu da zatvorenicima daju mogućnost da istinski promijene život, umjesto da ulažu novac i resurse u njihovo ubijanje, kao da su ljudska bića koja više nisu vrijedna življenja i kojih se treba riješiti.

U svom romanu ‘Idiot’ Fjodor Dostojevski ovako besprijekorno sažima logičnu i moralnu neodrživost smrtne kazne, govoreći o osobi osuđenoj na smrtnu kaznu: «To je povreda ljudske duše, ništa drugo! Kaže se: “Ne ubij”, a umjesto toga, zato što je on ubio, drugi ubijaju njega. Ne, to je nešto što ne bi trebalo postojati”. Upravo bi Jubilej trebao potaknuti sve vjernike da jednoglasno zatraže ukidanje smrtne kazne, prakse koja je, kako kaže Katekizam Katoličke Crkve, “nedopustiva jer napada nepovredivost i dostojanstvo osobe!” (br. 2267).

Osim toga, rad Dalea Recinelle, ne zaboravljajući važan prinos njegove supruge Susan koji se odražava u knjizi, veliki je dar za Crkvu i društvo u Sjedinjenim Državama, gdje Dale živi i radi. Njegovo zauzimanje kao kapelana laika, upravo na doista neljudskom području kao što je smrtna kazna, živo je i snažno svjedočanstvo škole beskrajnoga Božjeg milosrđa. Kako nas je naučio izvanredni Jubilej milosrđa, nikada ne smijemo misliti da može postojati neki naš grijeh, naša pogreška ili naš postupak koji nas definitivno udaljavaju od Gospodina. Njegovo je srce već bilo raspeto za nas. I samo nam Bog može oprostiti.

Naravno, to beskrajno Božje milosrđe može i sablažnjavati, kao što je sablažnjavalo mnoge ljude u Isusovo vrijeme, kada je Sin Božji jeo s grešnicima i prostitutkama. Sâm brat Dale mora se suočavati s kritikama, prigovorima i odbacivanjem zbog svojega duhovnog zauzimanja uz osuđene. Ali, nije li istina da je Isus primio u svoj zagrljaj razbojnika osuđenoga na smrt? Dale Recinella je uistinu shvatio i svjedoči svojim životom, svaki put kad prođe kroz vrata zatvora, posebice onoga koji on naziva “kućom smrti”, da je Božja ljubav bez granica i bez mjere. I da čak ni naši najružniji grijesi ne nagrđuju naš identitet u Božjim očima: ostajemo njegova djeca koju on voli, čuva i smatra dragocjenima.

Stoga bih Daleu Recinelli želio izreći iskrenu i dirljivu zahvalu: jer njegovo je djelovanje kao kapelana osuđenika na smrt ustrajno i snažno prianjanje uz najintimniju stvarnost Isusova evanđelja, koje je Božje milosrđe, njegova besplatna i neumorna ljubav prema svakoj osobi, također i prema onima koji su pogriješili. I da upravo u pogledu ljubavi, poput onoga Krista na križu, mogu pronaći novi smisao svojega života, te također, svojega umiranja.