Predvodeći svoju prvu Misu posvete ulja kao rimski biskup, papa Lav XIV. je promišljao o poslanju na koje nas Bog poziva kao svoj narod. Pritom je istaknuo: “To je kršćansko poslanje isto ono Isusovo, a ne neko drugo. U njemu svatko sudjeluje prema vlastitom pozivu i u osobnoj poslušnosti glasu Duha, ali nikada bez drugih, nikada zanemarujući ili razarajući zajedništvo! Biskupi i prezbiteri, obnavljajući svoja obećanja, u službi smo misionarskog naroda. Zajedno sa svim krštenima mi smo Tijelo Kristovo, pomazani njegovim Duhom slobode i utjehe, Duhom proroštva i jedinstva.”

Naše dostojanstvo djece Božje ne može nam biti oduzeto niti izgubljeno, ali ne mogu biti izbrisani niti osjećaji, mjesta i iskustva koji oblikuju naš život. Tijelo smo Kristovo ako idemo naprijed, suočavajući se s prošlošću, a da nas ona ne zarobi: sve se ponovno nalazi i umnaža ako se najprije pusti, bez straha. To je prva tajna poslanja – napomenuo je Sveti Otac te dodao: “Ljubav je istinska samo ako je razoružana, treba malo opterećenja i nikakvo razmetanje, nježno čuva slabost i ogoljenost. Teško nam je upustiti se u tako izloženo poslanje, ali nema Radosne vijesti siromasima ako im dolazimo s obilježjima moći, niti istinskog oslobođenja ako sami ne postanemo slobodni od posjedovanja. Ovdje dotičemo drugu tajnu kršćanskog poslanja: nakon odvajanja dolazi zakon susreta.”

Stoga je danas nužno podsjetiti da ni u pastoralnom ni u društvenom ni u političkom području dobro ne može proizaći iz nadmoći. Veliki misionari svjedoci su pristupa na prstima, čija je metoda dijeljenje života, nesebično služenje, odricanje od svake računice, dijalog i poštovanje. To je put utjelovljenja koji se uvijek iznova oblikuje kao inkulturacija. Za tu usklađenost s nevidljivim potrebno je doći tamo gdje smo poslani s jednostavnošću, poštujući otajstvo koje svaka osoba i zajednica nosi u sebi. Međutim, postoji i treća dimenzija, možda najradikalnija: mogućnost nerazumijevanja i odbacivanja, upozorio je Papa.

“Križ je dio poslanja: poslanje postaje teže i zastrašujuće, ali i besplatnije i snažnije. Mesija siromašan, zarobljen i odbačen ulazi u tamu smrti i donosi novo stvaranje. Koliko i mi možemo iskusiti uskrsnuća kada se, oslobođeni obrambenog stava, spustimo u služenje poput sjemena u zemlju! Ponekad se čini da je sve izgubljeno i pitamo se je li poslanje bilo uzalud. No nada svjedoka nas nosi. Draga braćo i sestre, sveci oblikuju povijest. U ovom mračnom času povijesti Bog nas šalje širiti Kristov miris tamo gdje vlada zadah smrti”, poručio je Papa.

Obnovimo svoje “da” tom poslanju koje traži jedinstvo i donosi mir. Da, evo nas! Nadiđimo osjećaje nemoći i straha! Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo, zaključio je papa Lav XIV. u homiliji.

Svećenici okupljeni na Misi posvete ulja u Vatikanu. Foto: Vatican News