Papa se prisjetio molitve uoči početka svoje službe biskupa Chiclaya, zahvalio vjernicima na svemu što je od njih naučio te ih pozvao da ostanu ujedinjeni, skrbe jedni o drugima i nikada se ne naviknu na tuđu patnju, izvijestio je Vatican News.

Na molitvenom susretu dočekali su ga vjernici Zañe i cijele biskupije Chiclayo, u kojoj je služio osam godina, od 2015. do 2023., prije nego što ga je papa Franjo pozvao u Rim. Obraćajući se vjernicima koje poznaje, Robert Francis Prevost, kojega u tim krajevima nazivaju ocem Robertom, opisao je kako je proveo noć uoči početka svoje biskupske službe.

„Sjećam se da sam ju proveo u molitvi, moleći Gospodina, po zagovoru svetog Turibija, da mi podari milost da budem pastir po njegovu srcu.“

Sveti Turibije de Mongrovejo, nadbiskup Lime španjolskoga podrijetla, tijekom 25 godina, potkraj 16. i početkom 17. stoljeća, više je puta, često pješice, obilazio svoju prostranu nadbiskupiju, koja je tada obuhvaćala i Chiclayo. Preminuo je 1606. godine tijekom jednoga od svojih putovanja u Zañi, nešto više od 40 kilometara od Chiclaya. Ondje je pokopan, a godinu dana poslije njegovi su posmrtni ostaci preneseni u katedralu u Limi.

Nakon pozdrava biskupa Chiclaya mons. Farfána Córdove i triju svjedočanstava, Papa je u govoru, koji su vjernici nekoliko puta prekidali povicima odobravanja, izrazio veliku radost što je s njima. Istaknuo je koliko je iščekivao taj susret te objasnio kako je među njima pronašao odgovor na svoju molitvu.

„Te sam noći zamolio Gospodina da me nauči kako biti pastir. Danas, osvrćući se na protekle godine, shvaćam da ste vi bili dio Božjega odgovora na tu molitvu. Zbog toga vam želim zahvaliti od sveg srca. Hvala vam za vašu vjeru, za vašu naklonost i za sve što ste me naučili tijekom tih godina. Sada kada mi je Gospodin povjerio brigu za opću Crkvu, ponovno ga molim za istu milost, svjestan koliko još moram naučiti.“

Ne skrivajući osjećaje, zahvalio je katoličkoj zajednici te biskupije za sve što je od nje primio, za radost i gostoljubivost s kojima ga je dočekala, brojne iskaze naklonosti te ukusnu hranu koju su vjernici, kako je rekao, tako brižno pripremali za njega.

„I ti tako poznati okusi podsjetili su me na prekrasne trenutke koje sam ovdje proveo. Hvala vam što ste mi dali da ponovno osjetim da sam kod kuće.“

Govoreći o svetome Turibiju, Lav XIV. istaknuo je da se u Zañi može iščitati sažetak njegova života jer je ondje preminuo tijekom pastoralnoga pohoda kao mjesni biskup.

„Njegov nas život podsjeća da se ljubav pastira prepoznaje i po udaljenostima, fizičkim i egzistencijalnim, koje je spreman prijeći kako bi naviještao Isusa Krista.“

Papa je objasnio da je nekoliko minuta prije, dok je molio pred praznim grobom svetoga nadbiskupa, razmišljao o njegovoj duhovnoj ostavštini: vjeri brojnih zajednica i predanosti onih koji su slijedili njegove stope, donoseći evanđelje u najudaljenije krajeve. Svetoga Turibija sveti Ivan Pavao II. proglasio je 1983. zaštitnikom biskupa Latinske Amerike.

Tijekom službe u Chiclayu imao je priliku upoznati mnoge od tih zajednica. Posebno je spomenuo stanovnike Incahuasija i Kañarisa, gostoljubivost njihovih obitelji te predanost svećenika i redovnica koji ih prate.

„Koliko sam puta došao naviještati evanđelje i vratio se malo bolje ga razumjevši zahvaljujući vašoj vjeri!“

Podsjetio je i na naraštaje afričkih muškaraca i žena koji su živjeli u ropstvu i često podnosili velike patnje i poniženja. Njihovim potomcima nazočnima na susretu izrazio je naklonost i blizinu. Istaknuo je da je s radošću upoznao njihovu vjeru i ljubav s kojom čuvaju uspomenu na svoje pretke.

Zahvalio im je za doprinos životu Crkve te izrazio nadu da će ih primjer svetoga Martina de Porresa, kojemu je sam sveti Turibije podijelio sakrament potvrde, podsjetiti koliko ih Bog voli i ohrabriti da ustraju na putu svetosti.

„Znam da mnoge obitelji u ovoj zemlji pate zbog kriminala, iznude i nesigurnosti. Boli me pomisao na one koji žive u strahu, na osobe koje vide da su pošteni plodovi njihova rada ugroženi i na one koji još uvijek trpe diskriminaciju.“

Papa je istaknuo da sve te ljude nosi u svojim molitvama i moli Gospodina da im podari toliko potreban mir.

„Molim vas da ostanete ujedinjeni, da brinete jedni o drugima i da se nikada ne naviknete na patnju drugih. Uvijek postoji netko komu možemo pomoći, osoba koju možemo saslušati, obitelj koju možemo podržati.“

Potom je podsjetio da je u pismu biskupima Latinske Amerike i Kariba, upućenom u povodu 300. obljetnice kanonizacije svetoga Turibija, toga sveca opisao kao pastira koji je dopustio da evanđelje prije svega oblikuje njegov život. Istaknuo je kako bi bilo lijepo kada bi se to moglo reći za svakoga od nas.

Svećenike je potaknuo da njeguju svakodnevno prijateljstvo s Isusom Kristom, slave sakramente s ljubavlju i poštovanjem te uvijek budu blizu narodu koji im je povjeren. Roditelje, bake i djedove pozvao je da nastave prenositi vjeru djeci i unucima, a mlade da otvore srce Gospodinu koji ih, kako je rekao, poznaje i za svakoga od njih ima prekrasan poziv.

„Dopustimo da njegova Riječ preoblikuje naš život i nauči nas ljubiti kao što On ljubi nas.“

Na kraju se prisjetio i pokojnih vjernika. Među brojnim ljudima kojih se sjeća, rekao je, s posebnom ljubavlju u srcu nosi one koji su već otišli u Očev dom i s kojima se nada jednoga dana ponovno susresti. Istaknuo je da svi vjernici ostaju u njegovim molitvama te ih pozvao da nastave moliti za njega, kao što su činili i dosad.

Nakon govora Papa i svi nazočni izmolili su molitvu za Godinu svetoga Turibija, „vjernoga uzora pastira, sjajnog primjera za život svih pastira u povijesti“. Molili su Boga da u Peruu, Latinskoj Americi i cijelom svijetu bude svetih zvanja: svetih muškaraca i žena koji se velikodušno posvećuju službi Bogu poput svetoga nadbiskupa. Molili su i da, po zagovoru svetoga Turibija, njihovi vođe i svi građani domovine zajedno traže opće dobro, spremno služe drugima i žive vjerodostojnu vjeru koja izvire iz srca“, izvijestio je Vatican News.