Istina je prava novost.

Papa uoči odlaska iz Perua: Trebamo više oaza bratstva i brige za najranjivije

Papa Lav XIV. u ponedjeljak, 16. studenoga, započeo je posljednji dan apostolskoga putovanja u Peru posjetom domu Malih sestara napuštenih starijih osoba u Callau, nedaleko od Lime, na području obilježenom siromaštvom i zapostavljenošću, izvijestio je Vatican News.

Pozvao je na preispitivanje savjesti u cijeloj zemlji zbog nejednakosti, marginalizacije i zanemarivanja najranjivijih te na karitativno djelovanje u kojemu se vjera očituje konkretnim djelima ljubavi.

Obraćajući se osoblju i štićenicima doma „Hermanitas de los Ancianos Desamparados“, istaknuo je da je ta kuća poput oaze dostojanstva i nade za starije osobe. Djela ljubavi kojima se pomaže najranjivijima i najsiromašnijima usporedio je s oazama koje krijepe, tješe i obnavljaju one koji u njima žive i rade, kao i njihove posjetitelje.

Zahvalio je sestrama za njihov rad, nadahnut primjerom utemeljiteljice sv. Terezije od Isusa Jornet y Ibars, te istaknuo:

„Nažalost, znamo da postoje situacije u kojima se tijelima ne pruža njega ni skrb, niti se vodi računa o dušama; situacije u kojima se ne brine o osobama, nego ih se napušta; u kojima se najslabije i najnezaštićenije ne štiti, nego ih se zlostavlja; u kojima se život ne ljubi, nego ga se nastoji uništiti. Ne možemo ostati ravnodušni znajući da su tijela i duše brojne naše braće i sestara zanemarena te da se njima često manipulira. Ta su mjesta pustinje ljudskosti, u kojima najranjiviji nastavljaju govoriti, poput Isusa na križu, žedan sam.“

Papa se obratio i svim svećenicima, redovnicima i laicima, obiteljima, udrugama i volonterima koji karitativno djeluju diljem Perua:

„Peruu je potrebno više bratskih oaza, a manje individualističkih pustinja; potrebno mu je više duša posvećenih služenju Božjem Kraljevstvu, koje će se brinuti o ranjivim i marginaliziranim osobama, prepoznajući u njima boli i patnje raspetoga Krista te im pomažući nositi njihov križ, poput Šimuna Cirenca. Kao što duša i tijelo moraju biti sjedinjeni da bi postojao čovjek, tako ni vjeru koju ispovijedamo ne možemo odvajati od djela koja činimo. Moramo biti dosljedni i odgovorni, potrebno je preispitati vlastitu savjest i vidjeti što je naše pravo blago te se zapitati zašto i dalje postoje toliki problemi i nejednakosti.“

Istaknuo je da je ključ u ponovnom susretu s Kristom i povratku izvorima vjere. Da bi oaza davala život, potreban joj je dostupan izvor, a taj su izvor sakramenti, kateheza, euharistijsko klanjanje i bratska ljubav. Napomenuo je da ne možemo liječiti tijela ako zaboravimo na lijek milosti koji liječi i jača dušu.

Sveti Otac podsjetio je i na sv. Martina de Porresa, koji je u tim krajevima, nasljedujući Krista svojim svetim životom, znao liječiti tijela i izgrađivati duše, osobito jednostavnim i poniznim gestama. Potom je poručio:

„Želio bih da i danas, u ovom povijesnom razdoblju, sinovi i kćeri Perua hode putem svetosti i donose evanđelje u svaki kutak, svakom čovjeku ove ljubljene zemlje i drugih krajeva svijeta, pretvarajući sušne pustinje materijalizma i konzumerizma u zelene livade solidarnosti i velikodušnoga sebedarja.“

Na kraju je izrazio uvjerenje da Peru ima mnogo toga dati. Pozvao je da ne ostanemo paralizirani razgovorima o zemaljskim stvarima, nego da činimo korake prema nebeskim stvarnostima. Istaknuo je da vrijedi slijediti Krista te poput njega štititi najpotrebitiju djecu, mlade i starije osobe u društvu. Zaključio je pozivom da ljubimo druge onako kako ih Bog ljubi, izvijestio je Vatican News.