U svom se prvom govoru osvrnuo na brončani reljef koji se nalazi na spomeniku u sredini trga, a koji prikazuje La Redotu – egzodus više od četiri tisuće ljudi predvođenih revolucionarnim vođom i nacionalnim herojem Joséom Gervasijem Artigasom, u potrazi za slobodom i neovisnošću.

Sveti Otac je sa scena prikazanih na reljefu izdvojio nekoliko arhetipova kako bi ocrtao načela na kojima danas treba graditi čovječanstvo. Istaknuo je vrijednost obitelji kao temelja njegove budućnosti; djece koju treba odgajati kako bi slobodno sudjelovala u životu društva; vlasti koje su pozvane preuzeti odgovornost za svoje dužnosti; radnika koje se ne smije svoditi na dijelove zamjenjive umjetnom inteligencijom; bolesnika i zdravstvene skrbi dostupne svima, neovisno o njihovim materijalnim mogućnostima; te naposljetku siromašnih kojima treba omogućiti sudjelovanje u gospodarskim inicijativama kako bogatstvo ne bi bilo samo za pojedince.

Sveti Otac je na početku govora povjerio cijelo putovanje Gospi od trideset i trojice (Virgen de los Treinta y Tres), zaštitnici Urugvaja. Potom je istaknuo da se javna vlast prima od konkretne zajednice, pred kojom je potrebno i odgovarati, te dodao: „Javna vlast nalazi svoju svrhu u služenju općemu dobru te je moramo obnašati u okviru pravnoga poretka, uz poštovanje slobode i odgovornosti građana.“

Opće dobro također zahtijeva odgovornost da onima koji dolaze nakon nas prenesemo dobra koja smo primili, napomenuo je Papa te istaknuo da se to osobito očituje u odlukama koje se odnose na korištenje prirodnih resursa i energetskih izvora. Stoga je pohvalio duboku preobrazbu sustava proizvodnje električne energije u Urugvaju, koji se danas gotovo u cijelosti temelji na obnovljivim izvorima, što je rezultat čvrstih odluka i uključivanja različitih proizvodnih sektora u državi. Dugoročno razmišljati znači upravo upravljati tim dobrima ne ugrožavajući mogućnosti budućih naraštaja, istaknuo je Sveti Otac.

Osvrćući se na još jednu scenu na reljefu spomenika koja prikazuje majku koja u naručju drži novorođenče, Papa je istaknuo da dijete koje je tek započelo život, kao i ono koje još nije rođeno, već pripada ljudskoj obitelji i budućnosti svoga naroda. Pritom je uputio: Njegova potpuna ovisnost o majci ne umanjuje dostojanstvo koje mu pripada niti zaštitu koju zaslužuje. […] Prihvaćanje novoga života zahtijeva da se otac obveže preuzeti vlastitu odgovornost zajedno s majkom, da obitelj pruži svoju potporu te da postoje društveni uvjeti koji će roditeljima omogućiti da odgajaju i brinu o svojoj djeci. Zaštita nerođenog djeteta i potpora onih koji ga prihvaćaju nerazdvojive su.“

Sveti Otac podsjetio je i na važnost djetinjstva i odrastanja „jer odgajamo djecu i mlade kako bi jednoga dana slobodno i odgovorno sudjelovali u životu društva.“ Na tom putu važnu ulogu ima radno okruženje, jedan od načina koji svakoj osobi omogućuje da razvije svoje sposobnosti i doprinese dobru drugih. Pritom je protumačio: „Važno je podsjetiti da je rad stvoren za čovjeka, a ne čovjek za rad. Taj kriterij ostaje jednako aktualan i pred brzim promjenama u području tehnologije i umjetne inteligencije. Razvoj tih tehnologija mora proširiti ljudske sposobnosti, olakšati zadatke i stvoriti nove mogućnosti, vodeći pritom računa o tome da osoba koja radi ne bude svedena na običan zamjenjivi dio u proizvodnom procesu.“

Papa Lav se potom osvrnuo i na temu ranjivosti. Na reljefu su prikazane i starije osobe, pogrbljene, umorne i slabe, ali koje su i dalje dio jednoga naroda, rekao je te dodao: „Njihova pripadnost nije ovisila o snazi, samostalnosti ili sposobnosti da mogu dati svoj doprinos. Ni danas se vrijednost neke osobe ne može mjeriti prema onome što proizvodi, njezinu radu ili sposobnosti da se sama snalazi.“

Podsjećajući na svoju encikliku Magnifica humanitas, Sveti Otac je ponovno istaknuo da se temeljno dostojanstvo svake osobe ne stječe niti zaslužuje, niti ga je potrebno dokazivati.

Primijetio je da i danas možemo živjeti okruženi ljudima, dijeliti s njima posao, put ili čak vlastiti dom, a da pritom zanemarimo teret koji nose u sebi. Usamljenost, tjeskoba i gubitak nade mogu postati toliko duboki da osoba prestane pronalaziti razloge za nastavak života, napomenuo je Papa te se osvrnuo na bolnu stvarnost samoubojstva kao na vrlo ozbiljan problem osobito među mladima. Stoga je pozvao na jačanje obiteljskih veza i blizinu zajednice kako se ljudi ne bi osjećali strancima ili počeli misliti da je njihova odsutnost bolja od njihove prisutnosti.

Prisjetio se i iskustva kada je 13. listopada bio podvrgnut operaciji uklanjanja adenokarcinoma pluća, pri čemu mu je uklonjen donji režanj desnog plućnog krila. Pritom je posvjedočio: „To me iskustvo potiče na razmišljanje o brojnim muškarcima i ženama koji nemaju potrebna sredstva za pravodobno postavljanje dijagnoze ili primanje liječenja koje im je potrebno. Jamčiti da zdravstvena skrb bude dostupna svakoj osobi, neovisno o njezinim materijalnim mogućnostima, odgovornost je koja se tiče cijeloga društva. Oni koji se nađu u takvim okolnostima ne prestaju zbog toga biti punopravni članovi društva niti gube išta od vrijednosti vlastitoga života. U takvim okolnostima njihova ranjivost čini još hitnijom potrebu za skrbi, sredstvima i potporom.“

U mnoštvu prikazanom na reljefu spomenika nalaze se ljudi koji dolaze iz vrlo različitih sredina i životnih okolnosti. Te su razlike i danas prisutne u suvremenom Urugvaju, zemlji u kojoj su se nastanile generacije muškaraca i žena koji su tu zemlju učinili zajedničkom domovinom, rekao je papa Lav te dodao: „Ljudi koji pripadaju istome narodu mogu dolaziti iz vrlo različitih životnih okolnosti i raspolagati nejednakim sredstvima. Zbog toga način na koji je gospodarstvo organizirano i usmjereno izravno utječe na životne uvjete ljudi i na njihove mogućnosti da izgrade vlastitu budućnost. Stvaranje bogatstva, ulaganja i gospodarske inicijative, kako javne tako i privatne, nužni su za razvoj jedne zemlje, ali njihovi se plodovi moraju pretočiti u dobra i mogućnosti koje će doista doprijeti do svih, jer važne su samo konkretne osobe, svaka od njih i njihove obitelji.“

Osvrćući se na raznolikost urugvajskoga društva, Sveti Otac istaknuo je sekularno obilježje države koja je pozvana jamčiti prostor za zajedničko dijeljenje univerzalnih vrijednosti između vjernika i nevjernika. Ta neutralnost ne podrazumijeva da vjerska dimenzija treba biti ograničena na privatnu sferu, poručio je. Papa Lav XIV. je na kraju govora izrazio želju za danima ispunjenima zajedništvom i povjerenjem u zemlji koja je ostala ujedinjena usred neizvjesnosti i teških kušnja, prenio je Vatican News.