Papa Franjo primio je u četvrtak 21. studenoga u Vatikanu sudionike prve plenarne skupštine Dikasterija za kulturu i obrazovanje. U toj je prilici uvodno ponovio važnost i potrebu “„rizika spajanja dviju stvarnosti: kulture i obrazovanja“. Dva tada odvojena tijela Svete Stolice papa Franjo ujedinio je Apostolskom konstitucijom „Praedicate Evangelium“ rekavši kako je njihovo spajanje bilo nužno zbog „zajedničkih vizija, mogućnosti dijaloga, sinergije i inovativnosti koja ta dva područja mogu učiniti plodonosnijima i nadopunjujućima“.

Papa je rekao da su danas svijetu „potrebni novi tumači potencijala koje ljudska bića nose u sebi“ i da „ne koriste modeli pouke koji su samo ‘tvornice rezultata’, bez kulturnog projekta koji omogućuje osposobljavanje ljudi sposobnih pomoći svijetu okrenuti novi stranicu, iskorjenjujući nejednakost, endemsko siromaštvo i isključivost“.

„Patologije današnjega svijeta nisu nepromjenjive da ih moramo prihvatiti pasivno, a još manje s ugodom“, poručio je Sveti Otac te nastavio da bi škole, sveučilišta i kulturni centri „trebali učiti željeti, ostati žedni te imati snove“”, na što podsjeća i Druga Petrova poslanica govoreći kako „čekamo nova nebesa i novu zemlju, na kojima pravda počiva“.

Papa kaže da bi to trebalo postati „temeljni kriterij razlučivanja i obraćenja naše kulturne i obrazovne prakse“ postavivši i pitanje za društvene institucije: „Što zapravo čekamo?“. Također, rimski prvosvećenik citirao je i poeziju Emily Dickinson, potičući okupljene na shvaćanje osobne misije na polju obrazovanja i kulture.

„Nemamo razloga dopustiti da nas strah svlada“, nastavio je papa Franjo te iznio dva razloga tomu. „Prvo, zato što je Krist naš vodič i suputnik. Drugo, zato što smo čuvari kulturnog i obrazovnog naslijeđa većeg od nas samih“, rekao je. Istaknuo je da „smo baštinici umjetnika koji su bili nadahnuti Kristovim otajstvima, kao i obrazovne te kulturne strasti mnogih svetica i svetaca“ te da se treba osloboditi “svakoga tereta pesimizma, jer pesimizam nije kršćanski. Trebamo se ujediniti se u oslobođenju čovjeka iz sjene nihilizma koji je možda najopasnija pošast suvremene kulture, a koja ima pretenzije brisanja nade. I ne zaboravimo: nada ne razočarava, ona je snaga. Slika je to sidra, nada ne razočarava.”

„Toliko je toga za učiniti, ovo je trenutak za zasukati rukave“ rekao je te iznio podatak da se danas u svijetu bilježi najveći broj studenata u povijesti, ali i da 250 milijuna djece i adolescenata ne pohađa školu. “„Moralni je imperativ promijeniti ovu situaciju. Zato što se kulturni genocidi ne događaju samo poradi uništavanja baštine; kulturni je genocid kada djeci krademo budućnost, kad im ne nudimo uvjete da postanu ono što bi mogli biti. Kada vidimo da djeca na mnogim stranama odlaze u smeću tražiti stvari za prodaju kako bi mogli jesti, razmišljajmo o budućnosti čovječanstva s tom djecom“, izjavio je Papa.

Rekao je nadalje da postoje golemi skokovi koji se događaju u znanstvenom razvoju i tehnološkim inovacijama. „Danas ne možemo zanemariti dolazak digitalne tranzicije i umjetne inteligencije. Taj fenomen nas stavlja pred ključna pitanja“, rekao je te zatražio od istraživačkih sveučilišnih centara da „rasvijetle njihove prednosti i opasnosti“.

„Ne smijemo dopustiti da osjećaj straha pobijedi. Ne zaboravite da se složeni kulturni prijelazi često pokažu najplodnijima i najkreativnijima za razvoj ljudske misli. Razmatranje Krista živoga omogućuje nam imati hrabrosti zaputiti se prema budućnosti, s povjerenjem u Gospodinovu riječ koja nas poziva i izaziva da ‘prijeđemo na drugu stranu’“ rekao je zaključno papa Franjo sudionicima prve plenarne skupštine Dikasterija za kulturu i obrazovanje u Vatikanu.