Pred 5.800 vjernika okupljenih u vatikanskoj bazilici i njih 10 tisuća na Trgu svetoga Petra, Sveti Otac je u homiliji pozvao kršćane da nastave jubilejski hod ljubeći i tražeći mir, kloneći se svakoga nasilja i iskrivljenoga gospodarstva koje pokušava iz svega izvući dobit, te da postanu znak Crkve koja širi miris života naviještajući Boga koji nas ponovno stavlja na put.

Istaknuo je da njegovi putovi nisu putovi svijeta te da njima nijedan nasilnik ni moćnik nikada neće moći zavladati niti ih zaustaviti.

Prije misnoga slavlja, okružen kardinalima, biskupima i kanonicima bazilike svetoga Petra, rimski je biskup u predvorju bazilike izgovorio sljedeću molitvu: „Sa zahvalnim srcem spremamo se zatvoriti ova Sveta vrata kroz koja je prošlo mnoštvo vjernika, sigurni da Dobri Pastir uvijek drži otvorena vrata svoga srca kako bi nas primio svaki put kada se osjećamo umorni i opterećeni”.

Time je započeo obred zatvaranja Svetih vrata, simbola Svete godine kao milosnoga vremena za Crkvu i svijet, nakon čega je uslijedilo euharistijsko slavlje.

U Papinoj su se homiliji ispreplele teme radosti i nemira, otpora i poslušnosti, straha i želje – osjećaji koji su ispunjavali srca mudraca i kralja Heroda kao simboli suprotnosti koje se pojavljuju u Svetom pismu svaki put kada se Bog objavljuje.

„Danas slavimo Bogojavljenje Gospodinovo svjesni da u njegovoj prisutnosti ništa ne ostaje kao prije“, istaknuo je Petrov nasljednik te dodao: To je početak nade. Kad se Bog objavljuje, ništa ne može ostati nepromijenjeno. Završava jedna vrsta mira koji melankolicima ponavlja: ‘Nema ničega novog pod suncem’, a započinje nešto o čemu ovise sadašnjost i budućnost.

Sveti se Otac potom osvrnuo na Sveta vrata, istaknuvši da su ona bila svjedoci prolaska brojnih muškaraca i žena, hodočasnika nade, na putu prema gradu uvijek otvorenih vrata – novom Jeruzalemu.

„Što je potaknulo sve te ljude?“ – upitao je Papa te dodao kako je duhovna potraga jedno od ključnih pitanja na završetku Jubilejske godine. „Milijuni ljudi prešli su prag Crkve. Što su pronašli? Kakva su bila njihova srca, kakva njihova otvorenost, kakav odgovor?“

Poput mudraca, ti su ljudi prihvatili rizik vlastitoga puta. U svijetu punom nevolja, često odbojnom i opasnom, osjećaju potrebu krenuti i tražiti, pojasnio je.

„Svi smo mi životi u hodu“, istaknuo je Papa, dodavši da upravo evanđelje potiče takvu dinamiku i usmjerava je prema Bogu koji nas može uznemiriti jer ne ostaje nepomičan u našim rukama poput idola od srebra i zlata. „To je živi Bog, Bog koji daje život“, rekao je, dodavši da se taj miris života mora širiti iz katedrala, bazilika i svetišta koja su bila odredišta jubilejskih hodočašća.

„Ona trebaju vratiti neizbrisiv dojam da je započeo novi svijet“, poručio je Papa te zapitao: „Ima li života u našoj Crkvi? Ima li prostora za ono što se sada rađa? Ljubimo li i naviještamo Boga koji nas ponovno potiče na hod?“

Radost evanđelja, istaknuo je Petrov nasljednik, oslobađa, čini razboritima, ali i smjelima, pažljivima i kreativnima; otvara putove drukčije od već prijeđenih, odnosno Božje putove, posve različite od putova svijeta. „Njegovi putovi nisu naši putovi i nasilnici njima ne mogu zavladati, niti ih svjetske vlasti mogu zaustaviti“, pojasnio je.

„Bog dovodi u pitanje postojeći poredak i odlučno nas želi osloboditi starih i novih ropstava“, dodao je Sveti Otac. Iako ne buči, njegovo Kraljevstvo već klija posvuda u svijetu. Kao i u prošlosti, i danas ono trpi nasilje, a nasilnici ga nastoje prisvojiti. Tome svjedoče brojni sukobi u kojima se ljudi opiru, pa čak i razaraju novost koju Bog priprema za sve, napomenuo je Papa te dodao: Ljubiti mir i tražiti mir znači štititi ono što je sveto i ono što se upravo rađa – malo, nježno i krhko poput djeteta.

Papa je potom upozorio na iskrivljeno gospodarstvo koje pokušava iz svega izvući dobit. „Vidimo kako tržište čak i ljudsku žeđ za traženjem, putovanjem i novim početkom pretvara u posao“, rekao je te upitao: „Je li nas Jubilej naučio bježati od one vrste učinkovitosti koja sve svodi na proizvod, a čovjeka na potrošača? Hoćemo li nakon ove godine biti sposobniji prepoznati hodočasnika u posjetitelju, tragaoca u neznancu, bližnjega u dalekome i suputnika u onome koji je drukčiji?“

Učimo od Krista prepoznavati znakove vremena, potaknuo je stoga Petrov nasljednik. Dijete koje nas ne čeka na prestižnim mjestima, nego u poniznim stvarnostima, dijete kojemu se mudraci klanjaju, jedino je dobro koje nema ni cijenu ni mjeru. Nitko nam ga ne može prodati. To je objava besplatnosti. Da, Gospodin nas još uvijek iznenađuje! On se daje pronaći, rekao je Sveti Otac. Ako naše crkve ne svodimo na spomenike, ako naše zajednice budu domovi, ako se ujedinjeni odupiremo zavođenjima moćnika, tada ćemo biti generacija nove zore, istaknuo je papa Lav XIV. te na kraju izrazio želju za veličanstvenom humanosti koja će biti preobražena ne ludilom svemoći, nego Bogom koji je iz ljubavi postao čovjekom.