Pape blaženici dvaju vatikanskih koncila

Zajedno s nadbiskupom Genove Tommassom Reggiom, koji je g. 1800. utemeljio Kongregaciju sestara sv. Marte, francuskim svećenikom Guillaume-Josephom Chaminadeom, koji je također u 19. stoljeću utemeljio marijaniste, i irskim benediktincem Dom Columbom Marmionom, velikim duhovnim učiteljem našega doba, papa Ivan Pavao II. u nedjelju je uzdigao na čast oltara dvojicu Papa, Pija IX. i Ivana XXIII – pape dva posljednja koncila, I. i II. vatikanskog, papu dogme o Bezgrešno začeću i papu enciklike “Pacem in terris”.

Blaženi papa burnog razdoblja na Starom kontinentu
Giovanni Maria Mastai Ferretti (Pio IX.) rođen je 13. svibnja 1792. u Senigalliji u Italiji. Klasične studije završava u Volterri s prekidima zbog napada epilepsije od koje je bolovao od djetinjstva. Studij filozofije i teologije završio je u Rimu. U tijeku studija g. 1815. hodočastio je u marijansko svetište u Loretu i na Gospin zagovor čudesno ozdravio od epilepsije. Za svećenika je zaređen 10. travnja 1819. Od 1823. do 1825. djeluje u apostolskoj misiji u Čileu. God. 1827., s nepunih 35 godina, imenovan je nadbiskupom Spoleta a pet godina kasnije, g. 1932., premješten je u Imolu. Kardinalom je imenovan g. 1840. a 16. srpnja 1846., na četvrtom skrutiniju, s 36 glasova od 50 kardinala prisutnih na konklavi, izabran je za Papu. Imao je tada samo 54 godine.
Mjesec dana kasnije ishodio je pomilovanje za političke zatvorenike. Od kolovoza 1846. do ožujka 1848. provodi velike reforme papinske države. Iste godine započinje dugi križni put pape Mastaija. Od 24. studenoga 1848. do 12. travnja 1850. boravi u progonstvu u Gaeti zbog protivljenja težnjama predstavnika talijanskog preporoda (Risorgimento) za ograničavanjem sloboda Crkve. Potom se vraća u Rim i 8. prosinca 1854. svečano proglašava dogmu o Bezgrešnom začeću. 8. Prosinca 1864. objavljuje encikliku “Quanta cura” i Silabus protiv grijeha suvremenog doba. 8. prosinca 1869. otvara I. vatikanski koncil, koji proglašava dvije konstitucije “Dei Filius” te “Pastor aeternus” kojom se učenje rimskoga pape kada naučava “ex cathedra” proglašava nezabludivim. Zbog burnih političkih događanja Koncil se neposredno nakon toga zaključuje.
Pio IX. umire 7. veljače 1878., nakon 32 godine papinske službe – najduže u povijesti.
Pio IX. bio je na glasu svetosti već za svoga života a osobito posljednjih godina svoje službe kada je nakon definitivnog pada vremenite moći cijeloj Crkvi postao jasan napor koji je papa Mastai poduzimao u izgradnji i rekonstrukciji “vezivnoga tkiva” opće Crkve izmučene racionalizmom, također teološkim, nacionalizmima, međunarodnom masonerijom, antiklerikalizmom, sljedbama koje su već u to doba vrvjele u suvremenom društvu, eksplozijom “socijalnoga pitanja” i bezbožnoga marksizma. Iz njega je nadasve zračila ljubav na svakoj razini osobnoga i društvenog života, ljubav kao plod nepokolebljive vjere u Krista i njegovu Crkvu. U herojskom su mu stupnju priznate kreposti jakosti duha i blagosti. Duhovnost Pija IX. temeljila se na punom povjerenju u Boga, gorljivoj pobožnosti te predanom služenju Crkvi, posebno na području pastoralne skrbi. Dobrota duše, iskrenost i predano služenje Crkvi temeljne su karakteristike osobnosti Pija IX. No ta je jednostavna i duboka duhovnost bila povezana s neposrednošću zbog koje je bio vrlo omiljen u narodu. Njegova se osobna pobožnost temeljila na Euharistiji te svakodnevnom klanjanju i pobožnošću Presvetom Srcu Isusovu iz koje je crpio snagu u burnom razdoblju velikih političkih i društvenih mijena na Starome kontinentu.
Posebno se odlikovao velikom pobožnošću prema Djevici Mariji. 2. veljače 1849. svim biskupima svijeta se obratio enciklikom “Ubi primum” u kojoj je zatražio njihovo mišljenje o mogućnosti proglašenja dogme o Bezgrešnom začeću. Pristiglo je šest stotina odgovora od kojih je devet od deset bilo pozitivno te je 8. prosinca 1854, u nazočnosti više od 200 kardinal i biskupa, bulom “Ineffabilis Deus” Marijino bezgrešno začeće proglasio dogmom vjere. Zajedno s pobožnošću prema Mariji posebno je častio i sv. Josipa. 10. rujna 1846. blagdan sv. Josipa je proširio na cijelu Crkvu a 8. prosinca 1870. dekretom “Quemadmodum” proglasio ga je zaštitnikom opće Crkve.

Papa Dobri – Papa prijelaza i otvaranja
Papa Ivan XXIII., Angelo Giuseppe Roncalli, rodio se u mjestu Sotto il Monte u talijanskoj pokrajini Bergamo 25. studenoga 1881. kao četvrto od četrnaestero djece Giovannija Battiste Roncallija i Marianne Mazzole. Za svećenika je zaređen g. 1904. u Rimu a za biskupa g. 1925. Do g. 1934. vrši službu apostolskog vizitatora u Bugarskoj, od #!34. do #!44. apostolskog delegata u Turskoj i Grčkoj a od #!44. do #!53. apostolskog nuncija u Parizu. God. 1953. papa Pio XII. imenuje ga kardinalom i venecijanskim patrijarhom. Za Petrova je nasljednika izabran 28. listopada 1958.
Papa Ivan Dobri svojom jednostavnošću i neposrednošću privukao je simpatije vjernika cijeloga svijeta. O “tajni svog uspjeha” sam je jednom napisao: “Ne tražite drugdje tajnu moga života. Tajna se sastoji samo u riječima sv. Ivana Nazijanskog: voluntas tu pax mea – tvoja volja, Gospodine, moj je mir”. U svakom je trenutku svoga života, u svakoj situaciji, teškoj ili lakoj, vršio Božju volju, priklanjao joj se, bio joj poslušan – upravo u skladu sa svojim biskupskim geslom: “Oboedentia et pax” – poslušnost i mir. To je geslo uvijek ponavljao, svaki put kada bi ušao u vatikansku baziliku ljubeći podnožje brončanoga kipa sv. Petra. Tajna je svetosti pape Ivana XIII. vjernost Božjoj volji.
No Ivan XXIII. je i papa prijelaza, papa obnovitelj, papa “otvaranja”, papa koji je sazvao II. vatikanski koncil da, kako je sam rekao, “provjetri Crkvu”. Odluku o sazivanju II. ekumenskoga vatikanskog koncila obznanio je kardinalima u siječnju 1959. a nakon tri godine priprave sam i otvara Koncil 11. listopada 1962. Ivan XXIII. neumorni je navjestitelj novosti Evanđelja, novosti o kojoj Isus govori u paraboli o gospodaru kuće koji iz riznice izvlači novo i staro. Drevno – vjernost predaji, novo – posuvremenjenje (aggiornamento) o kojem stalno govori i na koje potiče koncilske oce. Zalagao se da II. vatikanski bude pastoralni koncil, da ne bude koncil osude ili novih definicija vjere već Koncil prilagođivanja Crkve novim zahtjevima vremena i kulturi različitoj od prethodnih razdoblja. U perspektivi posuvremenjenja cijele Crkve Ivan XXIII. pozvao je da se dadne povlašteno mjesto milosrđu i dijalogu sa svijetom namjesto osuđivanja i proturječja u obnovljenoj svijesti o crkvenome poslanju kojim moraju biti obuhvaćeni svi ljudi. U tom sveopćem otvaranju Crkve nisu bile izuzete ni različite kršćanske vjeroispovijesti čiji su predstavnici pozvani da sudjeluju u Koncilu kako bi se započeo hod uzajamnog približavanja.
Objavio je nekoliko enciklika od kojih su najpoznatije: “Mater et magistra” (Majka i učiteljica) i “Pacem in terris” (Mir na zemlji). Daje novi zamah ekumenskom pokretu, susreće se s brojnim predstavnicima kršćanskih zajednica i poziva na jedinstvo svih kršćana. Posredovao je uspješno u kubanskoj krizi koja je prijetila izbijanjem novoga svjetskog sukoba. Posjećivali su ga brojni svjetski državnici a ugled je uživao u cijelome svijetu.
Simpatije vjernika prema Papi Dobrome ne jenjavaju ni gotovo 40 godina nakon njegove smrti (umro je neposredno nakon početka II. vatikanskog koncila g. 1963). Njegova dobrota nastavlja osvajati srca. Njegova milosrdnost, njegovo suosjećanje, posjeti zatvorenicima, posjeti bolesnoj djeci u dječjoj bolnici “Bambino Gesu” u Rimu ostaju u sjećanju kao izraz one očinske nježnosti Dobrog Pastira koji se približava svima i svima iskazuje svoju ljubav. Oporuka Ivana XXIII. na samrtnoj postelji, Isusove riječi: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio, poruka je i današnjem svijetu na prijelazu tisućljeća koji toliko treba konkretne geste ljubavi, solidarnosti, pravde, istinoljublja, miroljubivosti i ljubavi prema najsiromašnijima. O njegovoj “popularnosti” u narodu svjedoče na koncu i deseci tisuća vjernika iz cijeloga svijeta koji su protekle nedjelje okupili na Trgu Sv. Petra u Vatikanu kako bi osobno sudjelovali u svečanome činu proglašenja blaženim “Pape Dobrote”. (sa)