Papin 80. rođendan

Papa će 18. svibnja svečanim bogoslužjem sa svećenicima iz čitavoga svijeta u Vatikanu proslaviti svoj 80. rođendan, a nastupit će i Londonska filharmonija

Papa Ivan Pavao II. 18. svibnja navršit će 80. godinu života. Obično se u Vatikanu slavi samo Papin imendan i dan preuzimanja papinske službe, dok je svoje “okrugle” rođendane kao što su 70. i 75. Papa do sada slavio privatno. No za njegov 80. rođendan Vatikan će odstupiti od uobičajenog protokola: Londonska će filharmonija izvesti rođendanski koncert, a tisuće svećenika iz čitavoga svijeta pozvani su da toga dana zajedno sa Svetim Ocem slave misu. Papi već sada pristižu brojne rođendanske čestitke sa svih kontinenata.
Godine, zatim skoro 22-godišnji ponitifikat i posebice atentat iz 1981. ostavili su vidnog traga na Papino zdravlje. Njegove teškoće pri hodu, drhtanje lijeve ruke koje se povezuje s nekom vrstom Parkinsonove bolesti, zatim njegove poteškoće i napori pri govoru putem televizijskih ekrana vidljivi su u čitavome svijetu. Svi oni, međutim, koji s Ivanom Pavlom II. imaju izravan kontakt, svim nagađanjima usprkos, svjedoče kako su Papin duh i razum neobično živi i svježi.
Upravo u Svetoj godini 2000, kada i slavi svoj 80. rođendan, Ivan Pavao II. dostiže svoj cilj: uvodi Crkvu u novo tisućljeće, a mnogim inicijativama u ovoj Jubilejskoj godini pruža nova nadahnuća za djelovanje i život Crkve, posebice na ekumenskom planu. To svjedoče ne samo brojni hodočasnici u Rim, nego i Papina brojna hodočašća na Bliski Istok “tragovima povijesti spasenja” (Egipat i Sveta zemlja), ali i velika i značajna Molitva za oproštenje za povijesne pogreške Crkve od 12. ožujka ove godine. Predstoje još mnoga slavlja i događaji u ovoj Svetoj godini kao što je primjerice Svjetski dan mladeži u kolovozu na kojem se očekuje više od milijun mladih iz čitavoga svijeta. Ivan Pavao II. je papa iznenađenja. Njegovi koraci su ispred vremena u kojemu živi, njegove vizije dalekosežne, pothvati hrabri, riječi snažne, susreti puni dojmljivosti, a djelovanje će mu otkrivati tek budući naraštaji.

Od Wadowica do Rima

Karol Jozef Wojtyla, koji je od listopada 1978. nakon što je izabran za Papu, uzeo ime Ivan Pavao Drugi, rođen je u Wadowicama nedaleko od Krakowa 18. svibnja 1920.
Njegovi roditelji, otac Karol, po zanimanju poljski vojni časnik, i majka Emilija rođena Kaczorowska, po zanimanju učiteljica, imali su dva sina Edmunda i Karola. Majka Pape Ivana Pavla II. umrla je 1929. godine, kad je malome Karolu bilo 9. godina. Njegov stariji brat Edmund, liječnik po zanimanju, umro je 1932, a otac mu je umro 1941. godine.
Karol Jozef Woytila primio je prvu svetu pričest kad mu je bilo devet godina. Svetu potvrdu primio je u svojoj osamnaestoj godini. Srednju školu je pohađao u Wadowicama i maturirao 1938. godine. Iste godine na Jagellonskom Sveučilištu upisao je dramski studij.
Nacističke okupatorske snage zatvorile su Sveučilište 1939. godine i mladi Karol se morao zaposliti u rudniku gdje je radio od 1940. do 1944. godine. Potom je, da bi preživio i izbjegao deportaciju u Njemačku, promijenio posao i radio u kemijskoj tvornici u Solvayu. Godine 1942. osjetivši poziv za svećeničko zvanje ušao je u sjemenište u Krakowu.
Po završetku II. svjetskog rata, nakon što je ponovno otvoreno Jagellonsko Sveučilište, Karol Woytila je na istom sveučilištu nastavio studij teologije. Zaređen je za svećenika u Krakowu 1. studenoga 1946.
Po završetku teologije poglavari su ga poslali na specijalizaciju u Rim gdje je pod vodstvom francuskog dominikanca Garrigou-Lagrange-a doktorirao na temu vjere u djelima Sv. Ivana od Križa. Tijekom ljetnih ferija za vrijeme boravka u Rimu, obavljao je dužnost dušobrižnika za poljske imigrante u Francuskoj, Belgiji i Nizozemskoj.
Po povratku u Krakow 1948. godine vršio je službu župnika u različitim župama Krakowa te u isto vrijeme obavlja dužnost kapelana na Sveučilištu gdje je po povratku iz Rima nastavio studij filozofije. Godine 1953. obranio je na lublinskom sveučilištu doktorsku dizertaciju na temu “Evaluacija mogućnosti pronalaska katoličke etike u etičkom sustavu Maxa Schelera” . Na lublinskom sveučilištu je kasnije bio profesor moralne teologije i društvene etike a iste predmete je predavao i na teologiji u Krakowu.
Bilo mu je svega trideset i osam godina kad ga je papa Pio XII imenovao naslovnim biskupom Ombija 4. srpnja 1958., te je za pomoćnog krakowskog biskupa zaređen 28. rujna 1958. Krakowskim nadbiskupom postao je 13. siječnja 1964., a tri godine kasnije 26. lipnja 1967. papa Pavao VI. imenovao ga je kardinalom.
U noći 16. listopada 1978. izabran je za poglavara Katoličke Crkve te je na papinsku službu ustoličen 22. listopada 1978. uzevši ime Ivan Pavao II.
U papinskoj službi vrlo brzo je pokazao da je osoba koja znade osluškivati. Proveo je gotovo čitav svoj život sučeljen s marksističkim ateizmom, pa je imao posebnu ulogu u povijesnom silasku sa scene marksističke ideologije.
Tijekom svoga mandata u gotovo svim sferama potvrdio se kao jedan od najjačih duhovnih autoriteta dvadesetog stoljeća.

U 92 inozemna putovanja posjetio 124 zemlje

Ivan Pavao II. je papa rekorda: poduzeo je najviše inozemnih putovanja, ima najduži pontifikat u 20. st., na njegovim je misama sudjelovalo najviše ljudi, najveći diplomatski zbor. Od preuzimanja papinske službe Ivan Pavao II. u svojem 91 inozemnom putovanju (do svog rođendana posjetit će i Fatimu što će biti 92. putovanje) u 124 zemlje, a u samoj Italiji imao je više od 150 posjeta. Kad bi se preračunavalo 1,2 milijuna kilometara putovanja došlo bi se do podatka da je 30 puta okružio zemaljsku kuglu. Niti jedan papa do sada nije se susreo s tolikim mnoštvom ljudi niti im bio dostupan putem medija kao ovaj.
Kao prvi Papa posjetio je rimsku sinagogu (travanj 1986.), i usprkos brojnih otpora, u Asiz je pozvao predstavnike različitih religija na zajedničku molitvu (listopad 1986). Vatikan danas ima diplomatske odnose sa 173 države. Važan naglasak njegova pontifikata je i 950 blaženih i skoro 300 svetih koje je papa Woytila uzdigao na čast oltara. Među njima su i sv. Marko Križevčanin i bl. Alojzije Stepinac. Ivan Pavao II. pripada broju od 12 papa koji su u dvijetisućnoj povijesti Crkve vladali više od 20 godina. Uz pet redovitih on je sazvao i izvanredne biskupske sinode za Nizozemsku, za Europu, Afriku, Libanon, Ameriku, Aziju i Oceaniju.

Ljudska prava, sloboda i mir

Već svojim prvim putovanjem u inozemstvo 1979. u Meksiko i u Dominikansku republiku Ivan Pavao II. iznio je središnje namisli svoga zauzimanja na sekularnom području: ljudska prava, sloboda i mir. Mladi je Wojtyla u svojoj mladosti proživio rat, rasizam i antisemitizam, a odmah potom i komunistička zlostavljanja. Vrlo se brzo pokazalo kako se Ivan Pavao II. naumio sučeliti s komunizmom. Zbog toga je stručnjaka za “istočnu politiku” kardinala Agostina Casarolija postavio za državnog tajnika. Triput je putovao u komunističku Poljsku gdje je Crkvi i opozicijskim pokretima dao moralnu potporu.
Ciljanni signali Istočnoj Europi bila su i njegova proglašenja blaženih i svetih. Tako je Kazimira iz Poljske-Litve, Agnes iz Češke, Maksimilijana Kolbea, Rafaela Kalinowskog i Alberta Chmielowskog papa častio i kao junake nacionalne povijesti koji su se borili za slobodu. Te simbole pojedine su zemlje dobro razumjele pa je tako i prijašnji kremaljski šef Mihail Gorbačov potvrdio Papi Poljaku da je on bitno pridonio kraju komunizma i događanjima iz 1989/90.
Čovjekovo dostojanstvo, uključujući i nerođene, te obrana ljudskih prava postale su glavne teme svih Papinih pastoralnih putovanja. Papa je na takav način, kako je to više puta pojasnio, Crkvu htio učiniti glasom “onih koji glasa nemaju”. U svojoj nastupnoj enciklici “Redemptor hominis” iz 1979. godine jasno je dao do znanja da čovjek nije rob ideologije, sustava, stvari ili vlastitih proizvoda, a posebno su značenje zauzele njegove socijalne enciklike “Laborem exercens” (1981), “Sollicitudo rei socialis” (1988) i “Centesimus annus” (1991). Sveukupno Ivan Pavao II. do sada je izdao 13 enciklika i cijeli niz drugih apostolskih, nagovora, konstitucija i pisama. Godine 1983. odobrio je Kodeks kanonskog prava. Krajem 1992. godine promovirao je novi Katekizam Katoličke Crkve. Sveti Otac je izdao dvije knjige: “Prijeći prag nade” (u listopadu 1994) i “Dar i misterij: povodom 50. obljetnice moga svećeničkog ređenja” (u studenom 1996.)

Novi način papinskoga služenja

Talijani su isprva bili iritirani kada su 16. listopada 1978. čuli da je Poljak izabran za papu, ali je Karol Woytyla njihova srca osvojio vrlo brzo, tj. čim je nakon izbora došao na balkon bazilike Sv. Petra te progovorio na dobrom talijanskom jeziku. Novi je papa imao nešto drukčiji, ne toliko ukočen i uhodan stil: u službu nije nastupio krunjenjem i svečanom intronizacijom već odmjerenom liturgijom. U Apostolskoj palači ophodio se suvremenije te je prekinuo s više tradicionalnih ceremonija. Dotadašnje dvorsko i majestetsko papinsko “Mi” otišlo je u povijest kao i papinska nosiljka.
Niti 24 sata nakon svoga izbora Ivan Pavao II. digao je na noge službu sigurnosti kada je napustio Vatikan i pošao kliniku Gemelli u posjet svome bolesnom prijatelju nadbiskupu Andrzeju Deskuru. Dinamični i medijski papa obraćao se izravno ljudima, umješno se komunicirao s masama, na “letećim konferencijama za tisak” bio na raspolaganju novinarima i uopće je u neprestanom susretu s ljudima.
Papa je 1989. godine započeo obnovu Rimske kurije, a kurijalni aparat, posebice kada su u pitanju bila njegova brojna inozemna putovanja, nije vodio ni približno tako kao njegov prethodnik Pavao VI, koji je kao “kurijalac” bio izvrsno upoznat sa svim tajnama vatikanske birokracije. Njegov način vršenja papinske službe nije uvijek nailazio na odobravanje, posebice u germanskim zemljama, gdje su mu posebice zamjerali imenovanje pojedinih biskupa, ali i nepopustljivost u nekim moralnim pitanjima i pitanjima crkvenoga ustroja.

Do sada imenovao 129 kardinala

U sedam konsistorija Ivan Pavao II. do sada je sveukupno imenovao 129 kardinala, što sada predstavlja 80 posto kardinalskoga zbora. Time će vjerojatno budući papa biti netko od onih koje je on imenovao kardinalom. Od sadašnjih 149 kardinala 102 su mlađa od 80 godina čime imaju pravo izbora pape. Prema odredbi Pavla VI. iz 1973. godine predviđeno je da u broju onih koji biraju papu bude 120 kardinala. Pretpostavlja se da bi Ivan Pavao II. u lipnju mogao imenovati nove kardinale da bi se dostigao taj broj.

Ivan Pavao II. dvaput je posjetio Hrvatsku. Prvi put pohodio je još ratom teško oštećenu i dijelom okupiranu Hrvatsku 10. i 11. rujna 1994. godine prigodom proslave 900. obljetnice Zagrebačke nadbiskupije, kada je s milijunskim brojem vjernika slavio nezaboravnu misu na zagrebačkom hipodromu te uputio brojne ohrabrujuće poruke hrvatskome narodu, založivši se za mirno rješenje ratnih sukoba. Drugi put posjetio je Hrvatsku od 2. do 4. listopada 1998. godine. Tom prigodom papa je osim u Zagrebu boravio i u Splitu, a vrhonac toga posjeta bio je 3. listopada u Mariji Bistrici kada je Ivan Pavao II. blaženim proglasio kardinala Alojzija Stepinca.

Prije svoga rođendana papa će još jedanput putovati u inozemstvo i to u Fatimu. Tamo će 13. svibnja blaženima proglasiti djecu vidioce Francisca i Jacintu. To će biti treći posjet Ivana Pavla II. Fatimi otkako je postao papa, a kako sam navodi, upravo ga je Gospa Fatimska 13. svibnja 1981. godine spasila od smrti prigodom atentata. (tš)