Papin Angelus u nedjelju 8. veljače
Vatikan (IKA)
Papa Lav XIV. je na Petu nedjelju kroz godinu 8. veljače s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio molitvu Anđeo Gospodnji s vjernicima i hodočasnicima okupljenima na Trgu svetoga Petra u Vatikanu. Donosimo Papinu kratku katehezu prije Angelusa i njegovo obraćanje vjernicima nakon molitve.
PAPA LAV XIV.
ANGELUS
Trg sv. Petra
Nedjelja, 8. veljače 2026.
Draga braćo i sestre, ugodnu vam nedjelju želim!
Nakon što je proglasio blaženstva, Isus se obraća onima koji ih provode u djelo u svome životu te kaže da, zahvaljujući njima, zemlja više nije ista i svijet više nije u tami. „Vi ste sol zemlje. […] Vi ste svjetlo svijeta“ (Mt 5, 13-14). To je, naime, istinska radost koja daje ljepotu životu i iznosi na vidjelo ono što prije nije bilo. Ta radost izvire iz načina života, načina prebivanja na zemlji i zajedničkog života koji treba željeti i izabrati. To je život koji blista u Isusu, novi duh njegovih djela i njegovih riječi. Nakon što ga se susretne postaje bezukusno i sivo sve što se udaljava od njegovog siromaštva duha, njegove krotkosti i jednostavnosti srca, njegove gladi i žeđi za pravednošću, koji pokreću milosrđe i mir kao snage preobrazbe i pomirenja.
Prorok Izaija navodi konkretna djela kojima se staje na kraj nepravdi: dijeljenje kruha s gladnima, primanje siromašnih i beskućnika u svoj dom, odijevanje onih koji su bez odjeće, nezanemarivanje naših bližnjih i vlastitih ukućana (usp. Iz 58, 7). „Tad će“, nastavlja prorok, „sinut’ poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti“ (r. 8). S jedne strane je, dakle, svjetlost, ona svjetlost koja se ne može sakriti, zato što je velika poput sunca koje svako jutro razgoni tamu, a s druge rana koja je prije pekla, sada je zacijelila.
Bolno je, naime, izgubiti okus i odreći se radosti; pa ipak, moguće je nositi tu ranu u srcu. Isus kao da upozorava one koji ga slušaju da se ne odreknu radosti. Sol koja je izgubila okus, kaže On, „nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze“ (Mt 5, 13). Koliki samo – a možda smo i mi sami to iskusili – osjećaju kao da nisu ni za što već da ih se baci, kao da su promašen slučaj. Kao da im je svjetlost nekako skrivena. Isus nam, međutim, naviješta Boga koji nas nikada neće odbaciti, Oca koji čuva naše ime, našu jedinstvenost. Svaka rana, ma koliko duboka bila, zacijelit će prihvaćanjem riječi blaženstava i povratkom na put evanđelja.
Naime, konkretne geste otvorenosti prema drugima i pažnje ponovno rasplamsavaju radost. One nas zasigurno, u svojoj jednostavnosti, tjeraju da plivamo protiv struje. Sam Isus bio je u pustinji kušan drugim putovima: da nameće svoj identitet, da se razmeće njime, da ima svijet pod svojim nogama. No, odbacio je putove na kojima bi se izgubio njegov pravi duh, onaj što ga svake nedjelje ponovno otkrivamo u Kruhu koji se lomi, a to je darovani život, tiha ljubav koja ne pravi buku.
Braćo i sestre, dopustimo da nas hrani i prosvjetljuje zajedništvo s Isusom. Bez ikakvog pokazivanja, bit ćemo tada poput grada na gori, ne samo vidljivog, već i privlačnog i gostoljubivog: grada Božjeg u kojem svatko, u konačnici, želi prebivati i pronaći mir. Upravimo sada svoj pogled i molitvu Mariji, Vratima neba, da nam pomogne postati i ostati učenicima njezina Sina.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre!
U Huércal-Overi u Španjolskoj jučer je blaženim proglašen blaženim don Salvatore Valera Parra, župnik potpuno posvećen svom puku, ponizan i pažljiv u svojoj pastoralnoj ljubavi. Neka njegov primjer svećenika usmjerenog na ono bitno nadahne današnje svećenike da budu vjerni u svom svakodnevnom životu življenom u jednostavnosti i strogosti.
S tugom i zabrinutošću primio sam vijest o nedavnim napadima na više zajednica u Nigeriji, koji su odnijeli brojne ljudske živote. Izražavam svoju molitvenu blizinu svim žrtvama nasilja i terorizma. Nadam se da će nadležne vlasti nastaviti odlučno raditi na osiguravanju sigurnosti i zaštite svakog građanina.
Danas, na spomendan svete Jozefine Bakhite, slavimo Svjetski dan molitve, razmišljanja i djelovanja protiv trgovine ljudima. Zahvaljujem redovnicama i svima onim koji su uključeni u borbu protiv ropstva i suzbijanje današnjih oblika ropstva. Zajedno s njima poručujem: mir počinje dostojanstvom!
Jamčim svoju molitve za stanovništva Portugala, Maroka, Španjolske – posebno stanovnike Grazaleme u Andaluziji – i južne Italije – posebno stanovnike Niscemija na Siciliji – pogođena poplavama i klizištima. Potičem te zajednice da ostanu ujedinjene i solidarne, uz majčinsku zaštitu Djevice Marije.
A sada pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i raznih zemalja. Pozdravljam vjernike iz Melille, Murcije i Malage u Španjolskoj; iz Bjelorusije, Litve i Latvije; studente iz Olivenze u Španjolskoj; i krizmanike s Malte. Pozdravljam također mlade iz tri oratorija u biskupiji Brescia koji su s nama povezani.
Nastavimo moliti za mir. Strategije ekonomske i vojne moći, kao što nas povijest uči, ne daju čovječanstvu budućnost. Budućnost leži u poštivanju i bratstvu među narodima.
Svima želim ugodnu nedjelju!