PAPIN TREĆI POHOD FATIMI

PAPIN TREĆI POHOD FATIMI

Kolijevka i oltar Francisca i Jacinte

Papa Ivan Pavao II. došao se ponovno, po treći put, pokloniti Gospi Fatimskoj koja mu je, kako je sam više puta istaknuo, spasila život u atentatu koji se dogodio upravo na njezin blagdan 13. svibnja 1981. Središnji događaj 24-satnog pohoda Fatimi 12. i 13 svibnja i ujedno njegova 92. inozemnog putovanja, bilo je proglašenje blaženima dvoje pastira vidjelaca Jacinte i Francisca Marta u bazilici svetišta u kojoj se nalaze njihovi grobovi.
Papin je zrakoplov sletio u zračnu luku portugalskoga glavnoga grada Lisabona u petak 12. svibnja oko 18 sati po mjesnom vremenu. Tu su ga dočekali najviši crkveni predstavnici u toj zemlji, među kojima predsjednik Portugalske biskupske konferencije lisabonski patrijarh José da Cruz Policarpo te biskup Leire-Fatime Serafim de Sousa Ferreira e Silva, zatim portugalski predsjednik Jorge Sampaio te premijer Antonio Guterres kao i ostali najviši predstavnici državnih vlasti te zemlje. Svečanost dobrodošlice bila je vrlo jednostavna i bez službenih govora. Pozdravljajući Papu, predsjednik Sampaio podsjetio na osobitu povezanost koji Crkvu u Rimu sjedinjuje s kulturom i poviješću Portugala, izražavajući poštivanje Papinoj ulozi u obrani prava siromašnih, pravde i mira. Papa se u svom govoru zahvalio “za razumijevanje i raspoloživost kojom su državne vlasti omogućile ovaj kratki posjet”. “Odgovarajući na ustrajni poziv gospode biskupa Portugala prihvatio sam doći u Cavo da Iriju da zajedno s katoličkom zajednicom proslavim proglašenje blaženima malih pastira Francisca i Jacinte Marto na istome mjestu koje je bilo njihova kolijevka, a sada će biti oltar. Znam da Domovina pjeva o svojim junacima i ponosi se svojim svecima; Papa se vrlo rado pridružuje radosti Portugala. Na početku mog posjeta izražavam duboko poštovanje i naklonost svim Portugalcima, kojima želim budućnost mira, blagostanja i napretka, tragom njihovih najizvornijih tradicija i istinskih domoljubnih vrijednosti ukorijenjenih u kršćanstvu. Neka Bog bdije nad svim sinovima i kćerima ove zemlje Svete Marije. Bog blagoslovio Portugal!”, rekao je Papa u svome pozdravnom govoru.
Sveti se Otac potom s portugalskim predsjednikom zadržao u kraćem privatnom razgovoru, a nakon toga helikopterom otputovao u 120 km udaljenu Fatimu. Neposredno po svome dolasku posjetio je mjesto ukazanja nazvano Cova da Iria na kojem se danas nalazi svetište Naše Gospe od krunice. Kompleks svetišta prostire se na površini dužine 540 i širine 160 metara. Središnje mjesto zauzima bazilika te “Capelinha” – kapelica ukazanja, u kojoj se od g. 1920. časti kip Djevice Marije od cedra iz Brazila, koja je izgrađena na mjestu Gospina ukazanja pastirima. Upravo Papin poklon i molitva pred Gospinim kipom, u čiju je krunu umetnut metak koji je 13. svibnja 1981. na Trgu Sv. Petra u Rimu Papi zamalo oduzeo život, predstavljalo je jednu od najsnažnijih i najdirljivijih slika toga Papina pohoda. Stotine tisuća vjernika okupljenih na Trgu pape Pija XII., posvećenog Petrovu nasljedniku koji je u više navrata posvjedočio svoju pobožnost Gospi Fatimskoj, u tišini je promatralo Papu kako sabrano moli i kada je, nenadano, podno Gospina kipa ostavio svoj najosobniji dar – prsten koji mu je darovao kardinal Wyszynski na početku njegova pontifikata s ugraviranim geslom koji je odabrao za svoju papinsku službu: “Totus tuus”, te slikom Gospe Czestochowske. Isti poljski primas tada je Wojtyli prorokovao: “Ti ćeš uvesti Crkvu u novo tisućljeće”. Blagoslivljajući na kraju molitve sve vjernike Papa je zazvao zagovor Marijin da se muškarci i žene novog stoljeća ne boje kročiti gorom svetosti te ih pozvao da se, molitvom i žrtvom, otvore Božjem pozivu. Još dugo nakon molitve stotine tisuća vjernika ostalo je moliti pred Gospinim kipom okruženim morem svijeća koje su dugo u noć osvjetljavale fatimsko svetište.

Najmlađi blaženici nemučenici u povijesti Crkve

Dvoje portugalskih pastira, Francisco i Jacinta Marto, proglašeni su blaženima u subotu 13. svibnja, na blagdan Gospe Fatimske, najmlađim blaženicima nemučenicima u povijesti Crkve. Svečano proglašenje blaženima bilo je u tijeku misnoga slavlja održanom ispred bazilike u Cova da Iriji koje je predvodio Papa u zajedništvu s devet kardinala, desetinama biskupa, stotinjak svećenika, u kojem je sudjelovalo više od pola milijuna vjernika. Svečanosti beatifikacije bila je nazočna i treća vidjelica Lucia Dos Santos, danas 94-godišnja klauzurna redovnica u karmelićanskome samostanu u obližnjoj Coimbri.
Francisco i Jacinta proglašeni su blaženima ne zbog toga što su bili vidioci već radi toga što su vršili kreposti u herojskom stupnju, dajući svoj život za grešnike i s radošću prihvaćajući smrt u dobi od jedanaest odnosno deset godina nedugo nakon prestanka ukazanja. Od trenutka uzdizanja na čast oltara oni su izvorni uzori čovještva i svetosti kršćanima i današnjemu društvu. Tim proglašenjem Crkva ujedno želi svratiti pozornost na važnost djeteta koje je također sposobno vršiti junačke kreposti pred Bogom te samim tim zaslužuje da bude poštivano od strane odraslih.
Na to je bio usredotočen i početak Papine propovijedi. “Prema božanskome naumu #!žena odjevena suncem#! sišla je s neba na ovu zemlju tražeći malene, Ocu najdraže. Ona im progovara glasom i srcem majke: poziva ih da se prinesu kao žrtve okajnice te im govori da će ih povesti Ocu”, rekao je Papa. Uronjena u svjetlo fatimska su djeca pozvana u mistično jedinstvo s Gospodinom koje preobražava njihov kratki život u istinsko poslanje molitve i prinosa za spas zalutaloga i izgubljenog čovječanstva. Male pokore i žrtva fatimskih pastira, zajedno s njihovim potpunim povjerenjem u poruke koje su primili od Gospe, daju nam naslutiti remek-djelo milosti.
Papa progovara o životu malog Francisca, koji neprestano misli na Isusa, žalosna zbog grijeha, i želi ga utješiti; govori o Jacinti, duboko svjesnoj užasa pakla, koja se trapi i dragovoljno nudi svoj mladi život za grešnike. Vlašću djetinjstva ta djeca mogu uvelike poučiti čovječanstvo koje je prestalo biti svjesno težine grijeha i opasnosti prokletstva.
No, Papino se razmišljanje proširuje na obzore povijesti ovog stoljeća. Potresna je poruka iz Fatime koja se izravno odnosi na strašnu i beskrajnu borbu između dobra i zla u cijelome svijetu i povijesti. Papa stoga uzvikuje: “Kolike samo žrtve u tijeku posljednjeg stoljeća drugog tisućljeća! Misao ide strahotama dvaju posljednjih velikih ratova i ostalim ratovima u tolikim dijelovima svijeta: koncentracijskim logorima, gulazima, etničkim čišćenjima i progonima, terorizmu, otmicama osoba, drogi, napadima na nerođeni život i obitelj”.
Papa se pritom prisjetio spomena mučenika XX. stoljeća obilježenog na Koloseju u Vatikanu te ga izravno povezao s ovim hodočašćem u Fatimu. “Ovdje u Fatimi, gdje su predskazana ta vremena patnje i gdje je Gospa zatražila molitvu i pokoru kako bi trajala što kraće, želim zahvaliti nebu na snazi svjedočanstva koje se očitovalo u svim tim životima”, rekao je Papa.
Vjernici su posebno bili potreseni riječima Svetog Oca, jedinstvenog svjedoka tih povijesnih događanja, kada se zahvalio Gospodinu što ga je zaštitio u atentatu g. 1981. “Želim još jednom Gospodinu zahvaliti na dobroti koju mi je iskazao kada sam – u atentatu 13. svibnja 1981. – spašen od smrti. Izražavam svoju zahvalnost i blaženoj Jacinti na žrtvama i molitvama za Svetog Oca, zbog kojih je toliko pretrpjela”, rekao je Papa.
Pred hodočasnicima iz cijeloga svijeta Papa se prisjetio i teških prilika u zemljama portugalskoga jezika poput rata u Angoli, poplava u Mozambiku, događaja u Istočnome Timoru i Gvineji Bissau. Na kraju Papa se obratio i bezbrojnoj djeci koja su pristigla iz svih krajeva Portugala: “Gospa treba sve vas da utješi Isusa, ožalošćena nepravdama koje mu se nanose. Treba vaše molitve i žrtve za grešnike”. Prepuštajući se Gospinu vodstvu Jacinta i Francisco u kratkom su vremenu dostigli vrhunac savršenstva, zaključio je Papa.

Kardinal Sodano obznanio dio “treće tajne”

U prisnosti toga vjerskog susreta Papa je želio još nešto darovati Crkvi. Na završetku misnoga slavlja, nakon pozdrava bolesnicima i euharistijskog blagoslova, pozvao je svoga najbližeg suradnika, državnog tajnika Svete Stolice kardinala Angela Sodana da svima pojasni sadržaj i značenje takozvane “treće tajne”. Riječ je o viđenju simboličkog karaktera koje se odnosi na događaje u Crkvi u ovome stoljeću, posebno na Svetog Oca i atentat na njega. “Fatimska vizija ponajprije se odnosi na borbu protiv bezbožnih režima protiv Crkve i kršćana i opisuje strahovita trpljenja svjedoka vjere u posljednjem stoljeću XX. stoljeća. To je beskonačni Križni put koji predvode pape XX. stoljeća. Prema tumačenju malih pastira koje je nedavno potvrdila i s. Lucia, biskup odjeven u bijelo koji moli za sve vjernike je Papa. I on, teško koračajući prema križu, među leševima mučenika, biskupa, svećenika, redovnika, redovnica i brojnih laika, pada na zemlju kao mrtav, pod pucnjevima vatrenog oružja”.
Papa nije želio sam o tome govoriti, jer je riječ o privatnoj objavi koja će to i ostati. Možda i zbog toga što se tajna odnosi izravno na njega, no sigurno nije mogao sakriti da ga je duboko dirnula.
Nakon misnoga slavlja i ručka s portugalskim biskupima i članovima svoje pratnje Papa je otputovao helikopterom do Lisabona. Svečanost oproštaja bila je jednostavna i bez službenih govora nakon koje je istoga dana oko 17 sati Papa zrakoplovom otputovao u Rim.
Francisco Marto rođen je 11. srpnja 1908. u Aljustrelu u blizini Fatime. Sveto je preminuo 4. travnja 1919. u obiteljskome domu. Bio je vrlo osjetljive i kontemplativne naravi te je svu svoju duhovnost i pokoru prikazivao za “utjehu Gospodinu”. Tijelo mu je bilo pokopano na župnome groblju sve do 13. ožujka 1952. kada su njegovi posmrtni ostaci preneseni u baziliku u Cova da Iriji.
Jacinta Marto rođena je 11. ožujka 1910. također u Aljustrelu. Umrla je na glasu svetosti 20. veljače 1920. u bolnici D. Estefania u Lisabonu nakon duge i teške bolesti prikazujući svoja trpljenja za obraćenje grešnika, mir u svijetu i za Svetog Oca. Njezino je tijelo 12. rujna 1935. svečano preneseno iz obiteljske grobnice barona Alvaiazerea na groblje u Fatimi u blizini groba njezina brata Francisca. Jacintini posmrtni ostaci preneseni su u grob pripremljen u bazilici Cova da Irije 1. svibnja 1951. (sa)
2