Liturgijsko čitanje toga dana iz Prve poslanice sv. Ivana apostola usredotočuje se na temu ljubavi i upravo je na razmišljanje o tomu pozvao papa Franjo, prenosi Vatican News. Apostol je razumio što je ljubav iskusio ju je te je, ušavši u Isusovo srce, shvatio kako se ona očituje. Stoga u svojoj poslanici govori o tome kako se voli i kako smo voljeni.

Sveti Otac izdvojio je dvije tvrdnje poslanice. Prva je temelj ljubavi, a to je da mi ljubimo Boga jer je On nas prvi ljubio. Ljubav počinje od Njega. Ja započinjem ljubiti ili mogu početi ljubiti, jer znam da me je On prvi ljubio. Da nije On nas prvi ljubio sigurno ne bismo mogli ljubiti. Papa je potom naveo primjer novorođenoga djeteta koje bi, kada bi moglo govoriti, zasigurno objasnilo tu stvarnost riječima: „Osjećam se voljeno od svojih roditelja.“ Ono što roditelji čine svojemu djetetu Bog je učinio nama; prvi nas je ljubio i to rađa i povećava našu sposobnost za ljubav. To je jasno objašnjenje ljubavi: mi možemo ljubiti Boga zato što je On nas prvi ljubio.

Druga stvar koju apostol, bez nejasnoća, kaže jest: „Rekne li tko: ‘Ljubim Boga’, a mrzi brata svog, lažac je“ (1 Iv 4, 20). Volim Boga, molim se, u zanosu sam, a zatim odbacujem druge, mrzim ih ili ih jednostavno ne ljubim, ili sam ravnodušan prema drugima, upozorio je papa Franjo te objasnio kako u poslanici ne stoji „pogriješio si“, već kaže: „lažljivac si“. I ta je riječ u Bibliji jasna jer biti lažljivac upravo je đavlov način postojanja; on je Veliki lažljivac i otac laži, kako stoji u Novom zavjetu.

To je sotona, kako nam ga opisuje Biblija te, ako kažeš da ljubiš Boga, a mrziš svoga brata, na drugoj si strani: lažljivac si. U tome nema ustupaka, poručio je Papa.

Mnogi mogu naći opravdanja kako ne bi voljeli. Netko može reći: „Ne mrzim, oče, ali postoji mnogo ljudi koji mi čine zlo ili koje ne mogu prihvatiti jer su neodgojeni ili neotesani”. Papa je to komentirao istaknuvši konkretnost ljubavi o kojoj govori Ivan kad piše: ‘Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti’. Ako nisi u stanju voljeti ljude, od najbližih do najudaljenijih s kojima živiš, ne možeš reći da ljubiš Boga; lažljivac si.

Ali, ne postoji samo osjećaj mržnje, može postojati i volja za „nemiješanjem” u stvari drugih. Ali, to nije dobro, jer ljubav se izražava čineći dobro, napomenuo je Papa. Ako netko kaže: „Kako bih bio čist, pijem samo destiliranu vodu”; tako ćeš umrijeti – jer to ne služi životu.

Prava ljubav nije destilirana voda; ona je svakodnevna voda, s problemima, osjećajima, ljubavima i mržnjom. Voljeti konkretnost, konkretnu ljubav; to nije ljubav iz laboratorija. Tomu nas uči apostol, tim tako jasnim objašnjenjima.

Međutim, postoji pomalo prikriveni način na koji možete ne voljeti Boga i bližnjega, a to je ravnodušnost. Netko će reći: „Ne, ne želim to; želim destiliranu vodu. Ne bavim se problemima drugih”. Ali moraš, kako bi pomogao, kako bi molio, rekao je Papa te naveo riječi sv. Alberta Hurtada koji je govorio: ‘Dobro je ne činiti zlo, ali je zlo ne činiti dobro’. Prava te ljubav mora voditi činjenju dobra (…), da zaprljaš ruke u djelima ljubavi.

Nije lako, ali na putu vjere postoji mogućnost da pobijedimo svijet, mentalitet svijeta koji nas sprječava da volimo. To je put – ovamo ne ulaze ravnodušni, oni koji peru ruke od problema, oni koji se ne žele miješati u probleme kako bi pomogli, kako bi činili dobro; ne ulaze lažni mistici, oni srca destiliranoga poput vode, koji kažu da vole Boga, ali ne vole svoga bližnjega.

Neka nas Gospodin nauči tim istinama: sigurnosti da smo prvi voljeni i hrabrosti da ljubimo braću, zaključio je papa Franjo.