LAV XIV.

OPĆA AUDIJENCIJA

Trg sv. Petra

Srijeda, 25. ožujka 2026.

Čitanje: Ef 2, 19-20

Više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostolâ i prorokâ, a zaglavni je kamen sam Krist Isus.

Kateheza. Dokumenti Drugog vatikanskog koncila. II. Dogmatska konstitucija Lumen gentium. 5. Na temelju apostolâ. Crkva u svojoj hijerarhijskoj dimenziji

Draga braćo i sestre, dobar dan i dobrodošli!

Nastavljamo kateheze o dokumentima Drugog vatikanskog koncila, tumačeći dogmatsku konstituciju o Crkvi Lumen gentium (LG). Nakon što smo je predstavili kao Božji narod, danas promatramo njezin hijerarhijski oblik.

Katolička Crkva ima svoj temelj u apostolima, koje je Krist izabrao kao žive stupove svoga Mističnog Tijela, i posjeduje hijerarhijsku dimenziju koja je u službi jedinstva, poslanja i posvećenju svih njezinih članova. Taj sveti red trajno je utemeljen na apostolima (usp. Ef 2, 20; Otk 21, 14), jer su oni vjerodostojni svjedoci Isusova uskrsnuća (usp. Dj 1, 22; 1 Kor 15, 7) i oni koje je Gospodin poslao vršiti poslanje u svijetu (usp. Mk 16, 15; Mt 28, 19). Budući da su apostoli pozvani vjerno čuvati Učiteljev spasonosni nauk (usp. 2 Tim 1, 13-14), oni prenose svoju službu na ljude koji, sve do Kristova ponovnog dolaska, nastavljaju posvećivati, voditi i poučavati Crkvu „po njihovim nasljednicima u pastoralnom poslanju“ (KKC, br. 857).

O tom apostolskom nasljeđu, utemeljenom u Evanđelju i Predaji, podrobnije se govori u trećem poglavlju konstitucije Lumen gentium naslovljenom „Hijerarhijsko uređenje Crkve, posebice episkopat“. Koncil uči da hijerarhijsko uređenje nije ljudska tvorevina koja ima za svrhu unutarnje uređenje Crkve kao društvenog tijela (usp. LG, 8), već božanska institucija koja ima za cilj ovjekovječiti poslanje koje je Krist dao apostolima do kraja vremena.

Činjenica da se ta tema obrađuje u trećem poglavlju, nakon što se u prva dva razmišljalo o pravoj bîti Crkve (usp. Acta Synodalia III/1, 209-210), ne podrazumijeva da je hijerarhijsko uređenje naknadni element u odnosu na Božji narod: kao što se primjećuje u dekretu Ad gentes, „apostoli su postali klicama novog Izraela i ujedno ishodište svete hijerarhije“ (br. 5), kao zajednice otkupljenih Kristovom Pashom, uspostavljene kao sredstvo spasenja za svijet.

Da bi se shvatilo namjeru Koncila, korisno je pažljivo pročitati naslov trećeg poglavlja konstitucije Lumen gentium, u kojem je objašnjen temeljni ustroj Crkve, primljen od Boga Oca po Sinu i dovršen izlijevanjem Duha Svetoga. Koncilski oci nisu htjeli predstaviti institucionalne elemente Crkve u suvremenom smislu izraza „uređenje“. Dokument se, umjesto toga, usredotočuje na „ministerijalno ili hijerarhijsko svećeništvo“, koje se „ne samo po stupnju nego i po bîti“ razlikuje od zajedničkog svećeništva vjernika, podsjećajući da su oni „usmjereni jedno prema drugomu; jedno i drugo, naime, imaju na svoj poseban način udjela u jednom Kristovu svećeništvu“ (LG, 10). Koncil, dakle, govori o službi koja se prenosi ljudima urešenim svetom vlašću (sacra potestas) (usp. LG, 18) za služenju u Crkvi: posebno se zadržava na episkopatu (LG, 18-27), zatim na prezbiteratu (LG, 28) i đakonatu (LG, 29) kao stupnjevima jednog jedinog sakramenta Reda.

Pridjevom „hijerarhijski“ Koncil, stoga, želi ukazati na sveto ishodište apostolske službe u djelovanju Isusa, Dobrog Pastira, kao i na njezine unutarnje odnose. Biskupi, prije svega, a preko njih prezbiteri i đakoni, primili su dužnosti (na latinskom, munera) kojima se stavljaju u službu „svima onima koji pripadaju Božjemu narodu“, kako bi „težeći slobodno i po redu istom cilju, prispjeli k spasenju“ (LG, 18).

U konstituciji Lumen gentium više se puta i s razlogom podsjeća na kolegijalnu i zajedničku narav tog apostolskog poslanja, ponavljajući da „ta zadaća, koju je Gospodin povjerio pastirima svoga naroda, pravo je služenje koje se u Svetom pismu znakovito naziva ‘diakonía’ ili služba“ (LG, 24). Razumije se, dakle, zašto je sveti Pavao VI. predstavio hijerarhiju kao stvarnost „proizišlu iz Kristove ljubavi, da ostvaruje, širi i jamči netaknuto i plodonosno prenošenje blaga vjere, primjerâ, propisâ i karizmi što ih je Krist ostavio svojoj Crkvi“ (Alloc., 14. rujna 1964., u Acta Synodalia III/1, 147).

Draga braćo i sestre, molimo Gospodina da svojoj Crkvi pošalje služitelje gorljive evanđeoskom ljubavlju, posvećene dobru svih krštenika i hrabre vjerovjesnike u svim dijelovima svijeta.

U sklopu pozdrava poljskim vjernicima

[…] U Poljskoj se danas slavi Dan svetosti života. Uistinu su nam potrebne inicijative kao što je Duhovno posvojenje začetog djeteta, koja se danas pokreće. U vremenu obilježenom bezumljen rata, važno je braniti život od začeća do njegova prirodnog svršetka. Papa vas sve blagoslivlja!

U sklopu pozdrava talijanskim vjernicima

[…] Neka svetkovina Navještenja Gospodnjega, koju danas slavimo, bude poziv svima da slijede primjer Presvete Marije i uvijek budu spremni vršiti Božju volju.

Svi imate moj blagoslov!