LAV XIV.

OPĆA AUDIJENCIJA

Trg sv. Petra
Srijeda, 3. lipnja 2026.

 Dokumenti Drugog vatikanskog koncila
II. Konstitucija Sacrosanctum concilium
3. Obred, znak, simbol

Draga braćo i sestre!

Nastavljajući kateheze o koncilskoj konstituciji Sacrosanctum concilium (SC), želimo se zaustaviti i razmišljati o nekim sastavnim elementima svete liturgije, kao što su obred, znak i simbol.

Drugi vatikanski koncil, koristeći dragocjene plodove rada liturgijskog pokreta, pomogao nam je ponovno otkriti istinu koja je bila vrlo živa u svijesti drevne Crkve i u nauku crkvenih otaca. Obredi kršćanske liturgije nisu vanjsko ruho sakramentalnog otajstva niti skup proizvoljnih ceremonija, nego crkveno posredovanje po kojemu do nas dopire Božji dar. Upravo zato Koncil poziva da se Mysterium fidei, koje se ostvaruje u liturgiji, razumije kroz obrede i molitve (usp. SC, 48).

Obred daje oblik liturgijskom djelovanju i, po njemu, našem životu, stvarajući u nama duhovnu osjetljivost koja nas osposobljava kušati Božju prisutnost po Isusu Kristu. Naravno, to se događa ako ne ostanemo strani ili nijemi promatrači (usp. isto) u odnosu na liturgiju, nego u njoj sudjelujemo cijelim svojim bićem – tijelom, umom i srcem – u poslušnosti Gospodinovoj zapovijedi. Po svetom obredu tako bivamo oblikovani za slušanje Božje riječi, zahvaljivanje i klanjanje, sestrinsko i bratsko zajedništvo te crkveno jedinstvo. Otkrivamo da smo zajednica mnogih lica okupljena istom vjerom.

Obred nas uključuje u jasno određeni slijed gesta i molitava, koji se ponekad može suprotstaviti našoj osobnoj sklonosti spontanosti. Njegova logika, međutim, nije sputavanje slobode u obrasce. Naprotiv, trezvenom svečanošću svojih ritmova obred prekida užurbane aktivnosti i vraća nas bitnome. Tako otkrivamo drugu dimenziju djelovanja, koju ne vode računi produktivnosti, i drugo iskustvo vremena i prostora. U obredu kušamo logiku besplatnosti, nalazimo predah koji obnavlja srce, prepoznajemo da nam prethodi Božja milost i učimo živjeti u ritmu nastanjenom Duhom Svetim.

Gramatika obreda satkana je od znakova i simbola svojstvenih liturgiji. U njoj se, kako kaže Koncil, „u osjetnim znakovima označuje i na način vlastit svakom od njih ostvaruje posvećenje ljudi“ (SC, 7). Katekizam Katoličke Crkve produbljuje vrijednost tih znakova podsjećajući da se „njihovo značenje u djelu stvaranja i u ljudskoj kulturi precizira u događajima Staroga saveza te se potpuno objavljuje u osobi i djelu Kristovu“ (br. 1145). Zoran je primjer znak vode: od početaka stvaranja do potopa, od prijelaza preko Crvenoga mora do Jordana, pa sve do vode koja izvire iz Kristova boka i postaje sakramentalni znak uronjenosti u njegovu smrt i uskrsnuće.

„Znak“ i „simbol“ pojmovi su koji se često upotrebljavaju kao istoznačnice. U stvarnosti, znak je simboličan kada može upućivati ne samo na neku ideju, nego na čitav sustav značenja i vrijednosti. Tako se, primjerice, kada smo poškropljeni blagoslovljenom vodom, u nama oživljava svijest o daru primljenom na krštenju i o našem prianjanju uz novi život u Kristu.

Nadalje, simboli imaju bitno praktičan karakter jer su prije svega radnje: jednostavnije i uobičajenije, poput klečanja i pružanja znaka mira, ili zahtjevnije, poput činova koji čine samu bit svakoga sakramenta. Nadasve, simboli imaju jedinstvenu djelotvornu i preobražavajuću dimenziju, kako prema materijalnim elementima od kojih su sastavljeni, tako i prema onima koji s njima dolaze u dodir, stvarajući pripadnost, dotičući srce i um te pobuđujući autentične crkvene odnose.

U apostolskom pismu Desiderio desideravi papa Franjo, preuzimajući tvrdnju Romana Guardinija, prepoznao je „prvu zadaću liturgijske formacije: čovjek mora ponovno postati sposoban za simbole“ (br. 44). Potrebno je dopustiti da nas odgajaju liturgijski obredi, brižno i bez proizvoljnosti njegujući ljepotu naših slavlja te se posvećujući istinskoj mistagogiji. Iskustvo žive i pobožne liturgije, praćeno prikladnom mistagoškom katehezom, najbolji je put za ponovno buđenje u svima one otvorenosti prema susretu s Bogom koja se, prema logici utjelovljenja, može ostvariti samo uključivanjem cijeloga čovjeka: duha, duše i tijela (usp. 1 Sol 5, 23).

Pozdravi

Srdačno pozdravljam hodočasnike francuskoga govornog područja, osobito mlade s Mauricijusa i iz Francuske. Braćo i sestre, neka vaša liturgijska slavlja svojom ljepotom i svečanošću uvijek budu usredotočena na Otajstvo i neka vaše duše vode prema kontemplaciji Boga Trojstva. Neka izgrađuju i očituju jedinstvo Crkve u istinskoj i gostoljubivoj ljubavi. Bog blagoslovio vas i vaše obitelji.

Pozdravljam sve hodočasnike i posjetitelje engleskoga govornog područja koji sudjeluju na današnjoj audijenciji, osobito skupine iz Engleske, Švedske, Australije, Indonezije, Mjanmara, Filipina, Južne Koreje, Kanade i Sjedinjenih Američkih Država. Posebno pozdravljam stručnjake i sudionike konferencije „Revizija Deklaracije Svjetskog liječničkog udruženja iz Taipeija“ te partnere organizatore Globalnog samita „Promicanje nade za djecu“. Dok se pripravljamo za svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, neka nas taj božanski dar osnaži kako bismo postali svjedoci njegove ljubavi svima koje susrećemo. Bog vas blagoslovio!

Srdačnu dobrodošlicu upućujem hodočasnicima njemačkoga govornog područja. Želim vam ugodan boravak u Vječnom gradu koji će vam pomoći napredovati u vjeri. Na poseban način želim pozdraviti Udrugu Austrijanaca u Rimu, koja slavi stotu obljetnicu svojega osnutka. Dobro došli!

Srdačno pozdravljam hodočasnike španjolskoga govornog područja. Pozivam vas da dopustite da vas oblikuju obredi naših slavlja, aktivno sudjelujući u njima, kako bi ona doista bila živi susret s Gospodinom. Bog vas blagoslovio. Hvala vam.

Srdačno pozdravljam osobe kineskoga govornog područja. Draga braćo i sestre, ne umarajte se posvuda biti svjedoci bratstva i mira. Od srca vas blagoslivljam.

Srdačno pozdravljam sve hodočasnike portugalskoga govornog područja! Draga braćo i sestre, u ovom mjesecu posvećenom Presvetom Srcu Isusovu približimo se izvoru Božjega milosrđa i nježnosti kako bi Uskrsli preobrazio naše srce, učinivši ga strpljivijim, velikodušnijim i suosjećajnijim. Gospodin vas blagoslovio!

Pozdravljam vjernike arapskoga govornog područja, osobito svećenike i redovnike koji dolaze s Bliskog istoka. Duh Sveti naš je vodič i oslonac na životnom putu. Otvorimo mu svoje srce kako bi nas vodio k istini i ispunio Kristovim mirom. Gospodin vas sve blagoslovio i uvijek vas čuvao od svakoga zla!

Srdačno pozdravljam Poljake! Počevši od svetkovine Tijelova i u danima koji slijede na poseban ćete način iskazivati štovanje Kristu prisutnom u Euharistiji. Neka sudjelovanje u euharistijskim procesijama – osobito obitelji, djece i mladih – bude hrabro svjedočanstvo vjere i neka sve podsjeti da je Bog prisutan među svojim narodom i prati ga u svakodnevnom životu. Sve vas blagoslivljam!

Srdačnu dobrodošlicu upućujem hodočasnicima talijanskoga govornog područja. Posebno pozdravljam Kćeri Presvetoga Srca Isusova, članove Monfortanske obitelji i Sestre Naše Gospe od Cenakula, potičući ih da budu znak nade za one koji žeđaju za Bogom, njegovom istinom i njegovim mirom. Posebnu riječ želim uputiti svećenicima i redovnicima s Bliskog istoka: svojom molitvom i blagoslovom pratim vaše služenje i očekivanja vaših zemalja.

Na kraju se obraćam mladima, bolesnicima i mladencima. Ovaj se tjedan slavi svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove ili, prema poznatijem latinskom nazivu, svetkovina Corpus Domini. U Euharistiji promatramo Isusa, kruh razlomljen i darovan za svakoga od nas. Izraz pučke euharistijske pobožnosti jesu procesije s Presvetim Oltarskim Sakramentom koje prolaze ulicama mnogih mjesta. U tom pogledu potičem vas da živom održavate tu lijepu manifestaciju javnoga svjedočenja vjere.

Sve vas blagoslivljam!