Papina poruka iz Dubrovnika o ženi u službi istine o čovjeku

Dubrovnik, (IKA) – “S radošću dođoh u ovaj stari i slavni grad Dubrovnik, što stoji ponosan na svoju povijest i na svoju baštinu slobode, pravde i promaknuća općega dobra”, istaknuo je papa Ivan Pavao II. u svojoj homiliji na misi proglašenja blaženom sestre Marije Petković u Dubrovniku. Papa je novu blaženicu stavio kao uzor svim hrvatskim ženama istaknuvši kako je u našemu dobu kao možda ni u jednom drugom potrebna “ona umnost žene koja će jamčiti osjetljivost za čovjeka u svakoj prigodi”. Ivan Pavao II. im je stoga uputio poziv da nastave gledati na svaku osobu očima srca, ići joj ususret i biti uz nju “osjetljivošću, što je vlastita majčinskom osjećaju.

Na početku svoje homilije Papa je rekao kako Isus mladića koji ga je pitao što mu je činiti da baštini život vječni jednostavno i izravno poziva: “Izvršavaj zapovijedi”. “Sabran na ovo radosno slavlje, puk dubrovački, zajedno s hodočasnicima pristiglima iz drugih dijelova Hrvatske, iz Bosne i Hercegovine, iz Crne Gore i drugih zemalja, sa strahopoštovanjem prihvaća poziv #!dobroga Učitelja#! te smjerno ište njegovu pomoć i njegovu milost kako bi na taj poziv mogao odgovoriti velikodušno i sa zalaganjem”, rekao je Papa.

“Sjećajući se mojega prethodnika Pija IV., koji je ovdje bio nadbiskup, s radošću dođoh u ovaj stari i slavni grad Dubrovnik, što stoji ponosan na svoju povijest i na svoju baštinu slobode, pravde i promaknuća općega dobra”, rekao je Papa u nastavku homilije. Izrazio je pritom želju da baština ljudskih i kršćanskih vrijednosti, “što se je nagomilala tijekom minulih stoljeća”, i dalje “bude najdragocjenije blago puka ove zemlje”.

U nastavku svoga govora Papa je govorio o novoj blaženici sestri Mariji od Propetoga Isusa istaknuvši kako se ona odlučila zauvijek posvetiti Bogu potpuno se predavši duhovnome i materijalnom dobru najpotrebnijih. Osnovala je tako, podsjetio je Papa, Družbu kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda svetoga Franje, čija je zadaća “širiti i promicati, preko duhovnih i tjelesnih djela milosrđa, poznavanje Božje ljubavi”. “Nisu nedostajale teškoće. Međutim, sestra je Marija neslomljivom odlučnošću išla naprijed, prikazujući svoje patnje kao djela bogoštovlja i podupirući svoje sestre riječju i primjerom. Četiri je desetljeća majčinski mudro upravljala svojom redovničkom zajednicom, otvorivši je misijskome radu u raznim zemljama Latinske Amerike”, rekao je Papa.

Razmišljajući o liku nove blaženice Papa je razmišljao i o svim hrvatskim ženama posebno onima “koje su zauvijek obilježene tugom zbog gubitka koga iz svoje obitelji u strašnome ratu iz devedesetih godina prošloga stoljeća ili pak zbog kakva drugoga gorkog događaja, koji ih je pogodio”. “Vrtoglavi tijek suvremenoga ljudskog života može dovesti do zamagljenja i čak do gubitka onoga što je ljudsko. Možda je našemu dobu kao ni jednomu drugom razdoblju povijesti potrebna ona #!umnost #! žene, koja će jamčiti osjetljivost za čovjeka u svakoj prigodi”, rekao je Papa. On je stoga pozvao hrvatske žene da, “svjesne svojega vrlo uzvišenoga poziva #!supruge#! i #!majke#!”, nastave “gledati na svaku osobu očima srca te joj ići ususret i biti uza nju osjetljivošću, što je vlastita majčinskome osjećaju”. “Vaša je nazočnost prijeko potrebna u obitelji, u društvu, u crkvenoj zajednici”, istaknuo je Papa.

Papa se zatim posebno obratio ženama koje žive posvećenim životom potaknuvši ih da se ne umore vjerno odgovarati na “jedinu Ljubav vašega života”. Posvećeni život, rekao je Papa, nije samo “velikodušno zalaganje ljudskoga bića, nego je navlastito odgovor na dar, koji dolazi s Neba i koji traži da ga se prihvati nepodijeljena srca”. Papa je zato pozvao posvećene žene da ih svakodnevno iskustvo nezaslužene Božje ljubavi “potiče na posvemašnje darivanje vlastitoga života kroz služenje Crkvi i braći, predajući Bogu u ruke sav svoj život, svoju sadašnjost i svoju budućnost”.
Na kraju svoje propovijedi u Dubrovniku Papa je istaknuo kako je svatko pozvan, u skladu s vlastitim pozivom, “ostvarivati u sebi i oko sebe Božji naum”. “Vaša kršćanska zajednica rasla i učvršćivala se u uzajamnome oprostu, ljubavi i miru: to je prošnja, koju Papa danas upravlja Gospodinu za sve vas”, zaželio je na kraju svoje propovijedi u Dubrovniku Papa.