Papa je na početku videoporuke pozdravio stanovnike otoka izražavajući želju da to uskoro može učiniti i osobno. Istaknuo je da su darovi Duha Svetoga obilni na tim „vratima Europe“, kako naziva Lampedusu i Linosu, gdje je stvorena zajednica koja je primjer velikodušnosti i velikog zalaganja u prihvaćanju.

„Moje ‘hvala’, koje je ‘hvala’ i cijele Crkve za vaše svjedočanstvo, proširuje i obnavlja zahvalnost pape Franje. Hvala udrugama, volonterima, gradonačelnicima i upravama koje su se s vremenom izmijenile; hvala svećenicima, liječnicima, sigurnosnim snagama i svima onima koji su, često skrovito, pokazali i nastavljaju pokazivati osmijeh i pažnju ljudskog lica prema onima koji su preživjeli očajničko putovanje nade. Vi ste uzor one humanosti koju izvikivani razlozi, atavistički strahovi i nepravedne mjere nastoje slomiti. Nema pravednosti bez suosjećanja, nema legitimnosti bez slušanja boli drugih“, poručio je.

Sveti Otac se prisjetio mnogih žrtava, majki i djece, koje su potonule u Sredozemnom moru, svih migranata pokopanih na otoku, poput sjemena za novi svijet, onih koji su, preživjevši tragedije na moru, postali glasnici pravednosti i mira.

Ako je zlo, nažalost, zarazno, dobro je još zaraznije, rekao je Papa te dodao: „Istina je, kako godine prolaze možemo se umoriti. Kao u utrci, čovjek može ostati bez daha. Umor obično dovodi u pitanje ono što je do sada učinjeno, a ponekad nas čak i dijeli. Moramo djelovati zajedno, ostajući ujedinjeni i ponovno se otvarajući Božjem dahu. Sve dobro što ste učinili može se činiti kao tek jedna kap u oceanu. Međutim, nije tako, to je puno više!“

Rimski biskup je nadalje kritizirao globalizaciju ravnodušnosti koja se danas sve više pretvara u globalizaciju nemoći. Ne radi se o tome da nismo svjesni nevine patnje, nego što pritom ostajemo mirni, tihi i tužni, svladani osjećajem da se ništa ne može učiniti.

Pritom je napomenuo: „Globalizacija nemoći jest plod laži: laži da je povijest oduvijek bila takva, da povijest pišu pobjednici. Tada se čini da ne možemo ništa učiniti. Međutim nije tako: povijest uništavaju moćnici, ali je spašavaju ponizni, pravedni, mučenici u kojima dobrota sjaji, a autentična humanost traje i obnavlja se.“

Petrov nasljednik je stoga pozvao na kulturu pomirenja, odnosno „da postanemo stručnjaci pomirenja koje bi se suprotstavilo toj raširenoj tendenciji pasivnosti. Pomirenje je poseban način susreta jednih s drugima. Potrebno je zacijeliti rane i međusobno si praštati. Toliko straha, predrasuda i velikih zidova, čak i nevidljivih, postoji među nama i naših naroda, kao posljedica izranjene povijesti.“

Sveti Otac je Mariji, Zvijezdi mora, povjerio želju za mirom među narodima i svim stvorenjima. Stoga je zaključio: „Moramo popraviti ono što je slomljeno, pažljivo se brinuti o uspomenama koje krvare, strpljivo se približiti jedni drugima, suosjećati s pričama i bolima drugih ljudi i prepoznati da dijelimo iste snove i nade. Ne postoje neprijatelji nego samo braća i sestre.“