Pastoralna usmjerenja meksičkih biskupa

Pastoralna usmjerenja meksičkih biskupa
Vrijednosti na kojima počiva demokracija

U Meksiku se događaju duboke i teške društvene i političke promjene, prošli mjeseci bili su posebno označeni prosvjedima i pobunama domorodaca Indiosa u dijelu te države. U cjeloj državi pripremaju se veliki izbori. Katolička Crkva nastoji svemu tome dati svoj doprinos zajedničkom dobru svih građana i etničkih skupina u državi. U skladu s živim razvitkom kršćanskog društvenog nauka i specifičnim razvojem latinsko-američke teološke misli meksički katolički biskupi objavili su početkom ove godine vrlo sažeti jasan dokument o vrijednostima demokracije i odgovornostima vjernika u izgadnji demokracije.
Vatikanski dnevnik “L#!osservatore Romano” objavio je talijanski prijevod toga dokumenta tek 19. lipnja, što znači da mu važnost nije zastarjela. Dapače, društvene i političke napetosti u samom Meksiku daju tim katoličkim stavovima sve veću važnost, a odgovarajuće demokratske promjene u novim državama u Europi, Aziji i Africi također navode Crkvu da se upornije i sve jasnije ističe ta načela. Prenosimo stoga taj dokument u hrvatskom prijevodu:

Znamo da se je snagom utjelovljenja Krist na stanoviti način sjedinio sa svakim čovjekom (Usp. Gaudium et spes, 22). To je potpuna objava čovjeka samome čovjeku koji otkriva svoje uzvišeno zvanje. Isus Krist je put, istina i život, tko njega slijedi ne hoda u tminama (Usp. Iv 14,6;8,12). (Zaključci iz San Domingo, 13).
“Neka tvoja Crkva, gospodine, u našemu svijetu koji je podijeljen ratovima i neslogama, bude oružje jedinstva, pravde i mira” (Euharistijska molitva).

I. Uvod

1. U skladu s već napisanim dokumentima mi, meksički biskupi, obraćamo se meksičkim muškarcima i ženama da bismo istaknuli i promicali vrijednosti na kojima se temelji demokracija.

2. Želimo predstaviti Krista kao Put, Istinu i Život. Kao članovi Crkve želimo uprisutniti Krista u naše društvo i promicati događanje očovječenja, humanizacije, što ga je Krist predao Crkvi kao poslanje. Doista navještanje evanđelja mora među svoje zadaće uključiti cjelovito promicanje svakoga ljudskoga bića, stvorenoga na sliku i priliku Božju.

3. Stjecaj okolnosti u kojima živi naša domovina. Meksiko prolazi razdobljem promjene koja mora potaknuti istinski napredak. Hvale su vrijedni zaključci i obveze glede mira, demokracije i pravde što su ih 27. siječnja potpisale nacionalno-političke stranke i njihovi kandidati za Predsjedništvo Republike, “kao doprinos procesu mira i rješavanju problema koji su stavljeni na savjest naše zemlje u sklopu tekućeg procesa saveznih izbora”.

4. Uoči saveznih izbora 1994. želimo razlikovati znakove vremena, kako bi milost Božja zajedno s našim odgovornim djelovanjem pretvorila izborni proces u priliku istinske izgradnje čovjeka.

5. “Najvažnije pitanje za državu “kako kaže dokument Dogovora, “je uspostava pravednoga i trajnoga mira. Tome je nužan uvjet napredak demokracije s vršenjem nepotpunih izbora u g. 1994, kako su to prihvatili građani i političke snage Meksika”.

6. Stoga želimo u ovom Pastoralnom usmjerenju naznačiti vrijednosti za demokraciju i izazov složnijeg, pravednijeg i sudioničkog, ljudskog, osobnog i društvenog života. Također želimo predložiti konkretna usmjerenja za djelovanje.

II. Isus Krist – Put, Istina i Život

7. Bog, nadasve slobodan, želi stupiti u dijalog s ljuskim bićem; bićem slobodnim, sposobnim izabirati i preuzimati pojedinačnu i zajedničarsku odgovornost (Usp. Dokument iz Puebla 491).

8. Svi mi koji u Krista vjerujemo, a nas je u državi velika većina, moramo dati da nas on vodi u izgradnji “novih nebesa i nove zemlje, u kojima će prebivati pravednost” (2 Pt 3,13).

9. Svako ljudsko biće živi svetost slaveći Boga, služeći bližnjima i poštujući narav za dobro čovjeka. Isus Krist je naš život.

III. Crkva, Kristov znak i sredstvo

10. Krist, “slika Boga nevidljivoga”, pomiruje “sa sobom sve stvari uspostavljajući mir krvlju svoga križa” (Kol 1,15 ; 1,20). Za izgradnju toga mira on je utemeljio svoju Crkvu i povjerio joj poslanje navještanja Evanđelja.

11. Crkva, kao zajednica Kristovih vjernika, hrani se riječju Božjom, slavi je u liturgiji i uprisutnjuje je kao Radosnu Vijest u određenim prilikama svakoga društva. U Crkvi hijerarhija ima poslanje naučavanja, posvećivanja i upravljanja narodom Božjim u ime Kristovo; vjernici pak laici pozvani su tražiti Kraljevstvo Božje baveći se vremenitim stvarima i upravljajući ih o Božjoj volji.

12. U Meksiku je Katolička Crkva izvršila važnu zadaću pomirenja i čovječnosti. Sad je na svima nama uprisutniti Krista, Evanđelje Božje Život i Nadu našu.

IV. Vrijednosti za demokraciju

13. U nastavku navodimo neke osnovne sastojnice na kojima se izgrađuje istinska demokracija. Bez njih bi sve bilo prazno i površno.

Ljudsko dostojanstvo

14. Čovjek je odgovoran njegovati vlastito dostojanstvo, jer je stvoren na sliku i priliku Božju (Usp. Post 1,26) i sama ga narav potiče poboljšavati svoja ljudska svojstva, svoje spoznaje i svoje vrijednosti sve do savršenstva. U dubini svoga bića čovjek teži živjeti uzajamnost s drugima te jasno izricati svoju misao i svoja mijenja te postiže zrelost kad se otvara transcedentnome. Stoga shvaćamo zašto Drugi vatikanski koncil tvrdi da je ljudsko biće “jedino stvorenje koje je Bog htio radi njega samoga” (Gaudium et spes, 24).

15. Svi moramo poštivati dostojanstvo drugih, osobito onih siromašnijih kao što su urođenici, seljaci i radnici. Prezirati ih, i diskriminirati ih nije samo atentat na demokraciju nego uvreda samome Bogu. (Usp. Zaključke iz San Dominga, 164).

16. Želimo istaknuti da je u Meksiku nadasve potrebno poduprijeti ženu, budući da ona najviše predaje, podupire i promiče život, vjeru i druge vrijednosti. Ona bez sumnje s zakonskog motrišta uživa jednaka prava i dužnosti kao muškarac, ali to je priznavanje u sablažnjivoj suprotnosti s prečestom stvarnošću njezina potiskivanja na rub društva, s opasnostima kojima je izloženo njezino dostojanstvo i s nasiljem kome je često podložna. Crkva želi stati na stranu života i braniti ga u ženi (Usp. Zaključci iz San Dominga, 106).

Jednakost

17. Muškarci i žene jednaka su dostojanstva, jer imaju istu narav, isto podrijetlo i istu svrhu, premda ima razlika glede tjelesnih sposobnosti te intelektualnih i moralnih svojstava (usp. Gaudium et spes, 29).

18. Naravna jednakost traži da svako ljudsko biće ima sredstva koja su mu potrebna za život i stvarne pogodnosti za boljitak kako na selu tako i u gradu. Ona također traži postojanje stvarnih mogućnosti sudjelovanja u izgradnji nacionalne budućnosti.

19. Domorodački narodi (urođenici) s pravom ištu poštovanje svojih zakonitih oblika zajedničkog udruživanja te da njihovi opravdani zahtjevi budu uzeti u razmatranje.

Pravednost

20. Priznajemo da je svim narodima zajednička težnja za pravednosti. “Javlja se želja za sigurnijim mirom u uzajamnom poštivanju među ljudima i narodima” (Octogesima adveniens, 2).

21. Pravednost je krepost koja se sastoji u tome da se svakome daje što mu pripada te ona izražava plodnost kršćanske vjere. Pogrešno je misliti da se može izvršavati ljubav a da se prije ne ispune dužnosti pravednosti.

22. Skrb i služenje dobru drugih već su ispunjavanje pravednosti, osobito kad na to djelovanje potiče ljubav. “Dužnostima pravednosti i ljubavi sve se više udovoljava na taj način da svatko prema vlastitim mogućnostima i obazirući se na potrebe drugoga pridonosi općem dobru te unapređuje i pomaže javne i privatne ustanove koje služe poboljšavanju uvjeta ljudskog života.” (Gaudium et spes, 30).

23. Bez pravednosti ne može biti ni mira ni demokracije. Bez pravednosti vrši se nasilje nad društvenim suživotom i rađa se nestabilnost. Bez pravednosti uspostavlja se nasilje. Pravednost znači zahtijevati prava i ispunjavati dužnosti. Stoga je pravednost nenadomjestivi temelj demokracije.

Sloboda

24. Sloboda je najviši znak Božje slike u čovjeku jer je Bog odlučio dati čovjeku slobodu iz izbora (usp. Gaudium et spes, 17). Ta se sloboda učvršćuje kad čovjek ispunjava dužnosti društvenoga života kad zadovoljava zahtjevima ljudskoga suživota i usmjerava svoj rad u službu zajednice u kojoj živi.

25. Ljudsko biće uči se živjeti slobodu kad, u svijetu Božje volje, vježba svoju volju zajedno s drugima u traženju zajedničkog dobra.

26. Zabluda je pretpostavljati da je u politici sve dopušteno. Kad se ona odvoji od morala, pruža se prostor svemu što nasrće protiv čovjeka i protiv zajednice te, u sustavima vlasti, dovodi do autoritarizma i diktature.

27. Istina i pravednost su oznake slobode. Stoga služenje vlastitom slobodom ište priznavanje objektivnoga reda koji nameće dužnosti i priznaje prava. Samo priznavanjem toga reda može se doći do zakonitog služenja slobodom.

Istina

28. Isus nam kaže: “Ja sam put, istina i život” (Iv 14,6). I “došao sam na svijet da svjedočim istinu” (Iv 18,37). I mi trebamo smatrati da naš život ima smisla kad dajemo svjedočanstvo za istinu. Istina je temelj za izgradnju čovjeka i društva. Stoga je čovjek dužan tražiti istinu i kad je spozna, prihvatiti je i čuvati (Usp. Dignitatis humanae, 1).

29. Mi smo svjedoci istine kad nam se riječi slažu s djelima i kad se služimo slobodom slijedeći objektivnu istinu. Istina je utemeljena u moralnom redu a ne u neograničenom služenju slobodom. Kao da bi ta bila izvor vrijednosti i najviše sudište ćudoređa koje bi odlučivalo o dobru i zlu. Tako bi iščezla nužna potreba istine što bi značilo upadanje u individualističku etiku (Usp. Veritatis splendor, 32).

30. Meksiko je žedan istine, osobito u političkom životu. Bolno je što još nije postignuta ni vjerodostojnost izbornih rezultata. Stoga smatramo osobito prikladnim prvi osnovni dogovor što su potpisale političke stranke a koji se sastoji u “preuzimanju odluka koje trebaju dovesti do stvaranja uvjeta za povjerenje i sigurnost u svim nadleštvima koja imaju udjela u izbornom događanju”, polazeći od “nepristranosti izbornih vlasti”.

Vlast

31. “Suživot ljudskih bića ne može biti sređen i plodan ako u njemu nema zakonite vlasti koja osigurava red i u dovoljnom stupnju ne doprinosi ostvarivanju zajedničkoga dobra” (Katekizam Katoličke Crkve, 1897, navodeći Pacem in terris, 46). Tako shvaćamo riječi sv. Pavla: “Neka se svatko pokorava uspostavljenim vlastima; jer nema vlasti osim od Boga, i one koje postoje, od Boga su uspostavljene” (Rim 13,1).

32. U demokratskom sustavu Meksika narod u kome se nalazi suverenitet, treba birati svoje vlasti. One prema tome moraju bdjeti ne toliko nad svojim osobnim i stranačkim probicima koliko na dobrobiti toga naroda.

33. Vlast je vrijedna poštovanja i treba je slušati. Tako se izgrađuje ljudsko biće i samo društvo u demokraciji. Ne mogu se dakle opravdati niti se smatrati demokratskima nasilni čini protiv uspostavljene vlasti kao ni povrede ljudskih prava sa strane te vlasti.

Poslušnost

34. Kad kažemo poslušnost mislimo na priznavanje i poštovanje zakonite vlasti. I oni koji vladaju i oni kojima se vlada surađuju za opće dobro izvršavajući svaki svoje dužnosti. Budući da je Bog izvor svake vlasti građanska poslušnost nije podložnost čovjeka čovjeku nego je zapravo čin štovanja Boga i vršenje kreposti (Usp. Pacem in terris, 50).

35. Poslušnost ište zauzeto sudjelovanje i ispunjavanje građanskih dužnosti kao što su upis u matice, glasovanje i to po savjesti i tajno kako zakon i zahtijeva, također čestito prebrojavanje izbornih rezultata.

36. I građanske dužnosti poslije izbora također izviru iz poslušnosti. “Crkva cijeni sustav demokracije ukoliko omogućava široko sudjelovanje gađana u političkim odlukama te jamči građanima mogućnost da biraju i nadziru svoje nosioce vlasti, odnosno da ih na miran način zamjene kad se to pokaže potrebnim” (Usp. Centesimus annus,46).

V. Izazovi vrijednostima demokracije

37. Izazov shvaćamo kao zahtjev postavljen djelovanju osobe, skupine ili udruge koji traži određeni i sustavni odgovor. Za vjernika su izazovi i odgovori na njih posvijetljeni rječju Božjom kako je tumači Učiteljstvo Katoličke Crkve.

Ljudsko dostojanstvo

38. Smatramo velikim izazovom za priznavanje i vrednovanje ljudskoga dostojanstva činjenicu što svaka osoba postaje svjesna svoga dostojanstva, svojih prava i dužnosti, kao i dostojanstva drugih ljudi.

39. Drugi je izazov taj da se postigne poštovanje i promicanje ljudskih prava, osobito siromaha i slabijih.

Jednakost

40. Glavni izazov za stvaranje pravednijeg i sudioničkog društva je uključivanje slabijih osoba i skupina tako da imaju stvarnih mogućnosti za cjeloviti boljitak. Tako se malo po malo ublažuje velika udaljenost među onima koji imaju neizmjerive ekonomske mogućnosti i onima koji nemaju ni ono što je neophodno za dostojni život.

41. Treba poznavati i cijeniti izraze kulture domorodačkih skupina tako da bude priznato obogaćenje koje one pridonose nacionalnom životu.

42. Treba također djelovati da žena bude sve više štovana i uključena u društvo.

Pravednost

43. Izazovi s kojima se treba sučeliti su manjak spoznaje da svaka osoba ima pravo uživati proizvedena dobra i dužnost pravedno ih dijeliti s drugima. Najnovije iskustvo iz Chapas pokazuje kako nepravda rađa nasilje.

44. Trebamo također djelovati da svaka osoba ima jednake mogućnosti da bude cijenjena kako priliči pravom demokratskom životu.

Sloboda

45. Ovo su izazovi slobodi:
– Djelovati tako da svi u Meksiku mogu uživati ustavne slobode.
– Promicati duh služenja za traženje zajedničkoga dobra.
– Ohrabrivati građane da nadvladaju bezvoljnost svakodnevice.
– Ono što se posjeduje s drugima dijeliti.
– Surađivati s vlastima bez postavljanja nerazumnih zahtjeva.

46. Također je izazov ukloniti svaki pritisak da bi se glasovalo za određenu stranku to je nasrtaj na slobodu i demokraciju. Treba odgajati mlade da počnu sudjelovati u demokratskom životu, služiti se svojom slobodom odgovorno i plemenito.

Istina

47. Kao izazove istini navodimo:
– Na pravi način uspostaviti odnose građanske države i društva.
– Postići da u izborima ne bude ništa zakulisno.
– Truditi se da istinita i prikladna informacija pomaže građanima, osobito mladeži, oblikovati zrele sudove.
– Časno i kritički savjesno služiti se sredstvima javnog priopćavanja.

Vlast

48. Izazovi pravilnom vršenju vlasti su:
– Promicati dijalog u svim odnosima počevši od same obitelji.
– Poštivati slobodu misli i izražavanja.
– Učiniti da građanstvo razlikuje državu od političkih stranaka.
– Postići ravnotežu među nosiocima vlasti.

Poslušnost

49. Poslušnosti su izazovi:
– Pobijediti bezvoljnost i ravnodušnost u suradnji za zajedničko dobro.
– Prikladno bdjeti da vlasti ispunjaju svoja obećanja.
– Na pravi način očitovati svoje neslaganje.

VI. Poticaji za djelovanje

50. Svaka zajednica treba proučiti svoje stanje i otud odrediti pothvate koji su kadri promicati “kulturu demokracije”.
– Pojačati novo navještanje Evanđelja, ustrajnu molitvu, kršćansko svjedočenje i traženje svetosti – kao čimbenike obnove društvenoga života.
– Posebno nastojati da redovničke zajednice i bolesnici prikazuju svoje molitve i žrtve Bogu za širenje plemenitosti i da naša domovina slijedi put pravednosti i mira.
– Trebamo promicati kao način života “kulturu demokracije” koja se sastoji u življenju demokratskih vrijednosti (jednakost, ljudsko dostojanstvo, pravednost, vlast, poslušnost, sloboda i istina), u obiteljima, u župama, u školama i u svim našim društvenim odnosima.
– U svakoj zajednici treba proučavati građu i priređivati seminare i tečajeve nadahnute kršćanskom društvenom naukom o vrijednostima demokracije i Katekizmom Katoličke Crkve.
– Voditi vjernike laike, političke djelatnike, kandidate za javne službe koji pripadaju našim župama i zajednicama kako bi oni bili primjer izvršavanja temeljnih vrijednosti demokracije i, ako teže javnim službama da odgovarajuće kampanje budu štedljive, da ne zlorabe teške okolnosti za pridobivanje glasova i da nude politički program koji osobi i meksičkom društvu omogućuje cjeloviti razvitak.
– Da svi vjernici laici nastoje sudjelovati u političkom životu i u djelovanju stranaka svjesno i djelatno u tijeku cjelog izbornog procesa. Treba pobijediti uzdržavanje od glasovanja i nepovjerenje. Doista spada na vjernike laike kršćanskim duhom prožimati raspoloženje i običaje, zakone i ustrojstva društva u kome živimo. Na članove svećeničkog staleža spada promicanje mira i sloge utemeljene na pravednosti. Oni ne smiju aktivno sudjelovati u političkim strankama i u vodstvu sindikalnih udruga (Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 287).
– Poznavati savezni izborni zakon, programe i stajališta političkih stranaka i programe kandidata kako bi što glasovanje bio što razumnije.
– Pomagati djelatnicima javnih glasila kako bi objektivno ispunjavali svoje plemenito poslanje izvješćivanja i oblikovali javno mnijenje slobodno i ozbiljno pred licem ekonomskih moćnika.

VII Zaključci

Naše razmišljanje htjelo je pridonijeti da izborni proces ove godine bude živjen u istini, da se potakne sudjelovanje, poštujući rezultate izbora i promičući pravednost na koje se osniva trajni mir.
52. U Zakoniku kanonskoga prava čitamo:
“Crkvi pripada da uvijek navješta ćudoredna načela, pa i u društvenom poretku, i da donosi sud o bilo kojim ljudskim stvarima kad god to traže osnovna prava ljudske osobe ili spasenje duša” (Kan 747).

53. Molimo zagovor od svete Marije od Gvadalupe da uzmognemo ostvarivati ćudoredna načela na kojima se osniva bratski suživot i napredak demokratskog života.